Plavi orkestar

Izvor: Wikipedia
Plavi Orkestar
Plavi orkestar 1985.jpg
Plavi orkestar 1985., slijeva nadesno: Loša, Ćera I, Pava, Ćera II
Opće informacije
Osnivanje 1983.
Žanr(ovi) pop rock, folk rock
Djelatni period 1983. - 1991., 1997. -
Diskografska kuća Jugoton, Naraton, Diskoton
Članovi Saša Lošić Loša
Samir Ćeramida - Ćera I
Admir Ćeramida - Ćera 2
Saša Zalepugin
Bivši članovi Mladen Pavičić Pava
Nagrade
FIDOF (najbolji kompozitor)
CESME (najbolja pjesma)

Plavi orkestar je jedan od najpopularnijih bendova na području bivše Jugoslavije, osnovan u Sarajevu 1983. godine. Njihov rad je bio više puta nagrađivan. Primili su nagradu FIDOF za najboljeg kompozitora, nagradu CESME za najbolju pjesmu (u konkurenciji bile i pjesme Chaka Khan, La Toya Jackson, Cool & The Gang i Gazebo) kao i mnoge druge nagrade.

U jednoj glazbenoj enciklopediji stoji da je Plavi Orkestar "kulturni femonen osamdesetih i devedesetih" (5 milijuna prodanih kopija). Bend je osnovao Saša Lošić, pjevač grupe.

Do 1992. godine su izdali 4 albuma. Zbog rata su prisiljeni napraviti stanku, ali od 1997. godine uspješno nastavljaju svoj rad. Ukupno su izdali 8 albuma i održali više od 1500 koncerta diljem svijeta. Najveći broj koncerata održan je u zemljama bivše Jugoslavije, Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Poljskoj i mnogim drugim državama.

Plavi Orkestar su dio pokreta Novi primitivizam, skupine sarajevskih glazbenika uz Zabranjeno pušenje, Elvisa J. Kurtovića, Bombaj Štampu i Crvenu Jabuku.

Povijest[uredi - уреди]

1981. godine šesnaestogodišnji gimnazijalac, Saša Lošić Loša (koji je i u to vrijeme bio poznat po kapi), osniva bend pod nazivom Ševin orkestar. Postava benda bila je: Srđan Krošnjar na gitari, Gordan Džamonja na basu i Admir Ćeramida - Ćera II na bubnjevima. Sljedeće godine mijenjaju ime u Plavi orkestar jer je u Sarajevu postojao bend istog imena. Aktivnost benda je bila sporadična - bilo je riječ o tek povremenim performansima, u audicijskom stilu. Uskoro je Loša promijenio školu, te iz Treće gimnazije prešao u Prvu. Tamo je upoznao gitarista Mladena Pavičića Pavu. On je već imao određenog muzičkog iskustva pošto je svirao u Rock Apoteki, jednoj od predgrupa na koncertu Bijelog dugmeta 1979. godine na Stadionu Partizana. 1981. godine Pava se pojavio na Omladinskom festivalu u Subotici, sa bendom Super 98 (sljedeća inkarnacija Rock Apoteke), prije nego što je prešao u pop bend Mali Princ, te konačno u Pauk sa čijim je članovima 1982. čak snimio album. Pošto je se Pauk nalazio izvan Zavidovića, Pava je morao putovati svakog vikenda na probe, što se njegovim roditeljima nije svidjelo pa su ga nagovorili da napusti bend. Nakon toga je nakratko bio u grupama kao što su Elvis J. Kurtović & his Meteors, Bonton Baja i Kazablanka.

Pava je se 1983. konačno pridružio Lošinom bendu. Čim je došao u Plavi orkestar, muzički mnogo iskusniji Pava odredio je da se Krošnjara i Džamonju makne iz grupe, pošto je smatrao da se ne trude dovoljno. Još prije ljeta '83., na mjesto basiste došao je Samir Ćeramida - Ćera I.

Počeci[uredi - уреди]

Ovo označava razdbolje mnogo ozbiljnijeg djelovanja benda, i obično se uzima kao njegov pravi početak. Počeli su se pojavljivati kao predgrupa na turnejama velikih jugoslavenskih grupa poput Riblje čorbe i Leb i sol, zbog čega su zadobili pozornost medija. Međutim, Lošu je pogodilo kako su u medijima bili vrlo negativno ocijenjeni, te je na neko vrijeme čak odlučio napustiti glazbu. No, entuzijazam ostalih članova benda ubrzo ga je nagnao da se vrati. Tako je se posvetio pisanju pop balada, od kojih su većina bile o neuzvraćenoj ljubavi prema djevojci u koju je bio zaljubljen.

Tijekom ljeta 1983. godine imali su svirku u sarajevskom klubu Trasa. Njihov potencijal uočio je Bata Vranašević iz Laboratorije Zvuka pa ih je pozvao u Beograd da snime neke pjesme. U rujnu su održali svirku u Trasi kao pozdrav prije nego što otiđu u vojsku. Sljedeći dan otišli su na vlak u Beograd gdje su u studiju Ence Lesića, Druga maca, snimili tri pjesme - Soldatski bal, Goodbye teens, i Suadu - sve budući hitovi. Nakon toga, sva četiri člana benda otišli su odslužiti vojni rok u JNA.

Godinu poslije, u rujnu 1984., vratili su se u Sarajevo gdje su članovi Zabranjenog pušenja upravo uživali u velikom uspjehu svog prvog albuma. Loša i Pava vratili su se prvi i nastavili sa svirkom, dok se nisu vratili i blizanci koji su činili ritam sekciju. Ipak, zbog loše kvalitete proba, Pava je napustio bend.

Tada je Loša stupio u kontakt sa menadžerom Malkolmom Muharemom koji je prethodno radio sa bendom Elvis J. Kurtović & his Meteors. Spomenuta dvojica organizirali su da bend (iako strogo govoreći, u tom trenutku bend nije ni postojao) snimi još nekoliko demoa u Zagrebu, uz pomoć Huseina Hasanefendića Husa iz Parnog valjka te Rastka Miloševa. Dok je bio u Zagrebu, Loša je uspio postići da se Jugoton zainteresira za bend, pa je s njim potpisao ugovor. U dogovoru s Lošom, Pava se vraća u bend.

Prvi album i uspjeh[uredi - уреди]

Na početku 1985., Plavi orkestar snima svoj prvi album Soldatski bal, u SIM studiju u Zagrebu. Riječ je o najprodavanijem albumu u Jugoslaviji koji je već u ožujku 1985. bio na top ljestvicama. Album je sadržavao brojne hitove - Suada, Medena curice, Odlazi nam raja, Bolje biti pijan nego star, Goodbye teens, i Soldatski bal. Tekstovi albuma bili su bazirani na Lošinim iskustvima u vojsci.

Snimanjem drugog albuma, Smrt fašizmu, bend razbija sladunjavost mainstreama te doživljava i drugi veliki uspjeh. Album je prodan u preko pola milijuna primjeraka te stoga dobija dijamantni certifikat. Hitovi su: Fa, fa fašista nemoj biti ti (jerbo ću te ja draga ubiti), Puteru, puteru, Sava tiho teče, Zelene su bile oči te i Kad si sam druže moj.

Ipak, tu kreću i problemi: za album su uslijedile loše kritike zbog političkih konotacija, članovi benda pozvani su na razgovor u Savez komunista, ploča je zabranjena na svim radio stanicama, i neko vrijeme nitko im nije htio organizirati koncerte.[1]

1989. godine, javljaju se sa pločom Sunce na prozoru, sa hitovima Kaja, Lovac i košuta, te Proljeće. U to vrijeme nerijetko su konzumirali alkohol, nakon koncerata i turneja su bili pripiti, što je, nasreću, bilo tek privremeno.[1]

Album Simpatija, izdan 1991., bit će njihova zadnja ploča prije nestanka SFRJ. Pjesme su uglavnom lagane, čest je saksofon. Najpoznatija pjesma sa albuma, Ljubi se istok i zapad, obrada je hit singla California Dreaming grupe Mamas i Papas. Poznata je po svojoj vidljivo antiratnoj poruci, izraženu u stihovima Neka ljubi se istok i zapad/istok i zapad/Neka ljubi se, sjever i jug/sjever i jug, Skini prašinu sa starog kofera/krenimo na put/hajde, budi mi drug.

1992. godine Pava se preselio u Kanadu, a Loša uskoro u Sloveniju gdje je se posvetio skladanju filmske i kazališne glazbe.

Plavi orkestar u novijim danima

Rad benda bio je pauziran zbog rata sve do 1997., kada na mjesto gitariste dolazi Saša Zalepugin. 1998. godine objavljuju Long Play sa popularnim pjesmama Ako su to samo bile laži i Od rođendana od rođendana (obrada istoimene Severinine pjesme iz 1996.). Sljedeći album, Infinity (Beskonačnost), izdan je 1999., sa hitovima Odlazim, Djevojka iz snova i Pijem da je zaboravim.

Najnoviji album objavljen je 30. rujna 2012., pod nazivom Sedam. Radni naslov bio je Ti misliš da je meni lako, po istoimenoj pjesmi snimljenoj u duetu s Draganom Mirković. U pjesmi Revolucija gostuje Dubioza kolektiv.

Članovi grupe[uredi - уреди]

Diskografija[uredi - уреди]

Albumi[uredi - уреди]

Kompilacije[uredi - уреди]

  • Everblue, 1996. (sa neobjavljenim pjesmama - O la la i Mladene, koje su trebale biti objavljene u albumu Soldatski bal)
  • The Ultimate Collection, (Croatia Records, 2007.)
  • The Platinum Collection, (City Records, 2007.)

Vidi još[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 http://www.story.rs/intervju/25085-sasa-losic-nekad-sam-poput-izgubljene-duse.html Saša Lošić - Nekad sam poput izgubljene duše - Story.rs]

Vanjske veze[uredi - уреди]