Mrs. Miniver (film)

Izvor: Wikipedia
Mrs. Miniver
Režija William Wyler
Producent Sidney Franklin
Scenario Jan Struther (knjiga)
George Froeschel
James Hilton
Claudine West
Arthur Wimperis
Uloge Greer Garson
Walter Pidgeon
Teresa Wright
Dame May Whitty
Muzika Herbert Stothart
Distribucija Metro-Goldwyn-Mayer
Datum(i) premijere 1942.
Trajanje 134 min.
Zemlja  Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
Mrs. Miniver na Internet Movie Database

Gđa. Miniver (eng. Mrs. Miniver) je američka drama iz 1942. godine, koju je režirao William Wyler. Film u kojem glavnu ulogu tumači Greer Garson, je temeljen na fiktivnoj engleskoj kućanici koju je kreirao Jan Struther 1937. godine za seriju novinskih članaka.

Radnja[uredi - уреди]

Iako nije toliko "socijalno privilegirana" kao u knjizi, filmska verzija Gđe. Miniver još uvijek živi ugodnim životom u kući nazvanoj Starlings. Kuća se, međutim, u filmu ne nalazi u unutrašnjem Londonu, već na periferiji grada uz rijeku Temzu. Kuća gospođe Miniver ima veliki vrt s privatnim pristaništem na rijeci, na kojem se nalazi i motorni čamac. Njen suprug Clem (unatoč svome američkom naglasku) je uspješni engleski arhitekt. Clemovi imaju nekoliko sluga i sluškinja koji žive u kući i sina koji se nalazi na sveučilištu.

U trenucima kada se Drugi svjetski rat već polako nazire, najstariji sin Vin se vraća sa sveučilišta kući, gdje upoznaje Carol Beldon, unuku Lady Beldon (Lady Beldon je vrlo zadrta i konzervativna aristokratkinja iz obližnjeg Beldon Hall-a). Unatoč njihovim početnim nesuglasicama, oni se zaljubljuju jedno u drugo i naposljetku se vjenčaju. Kako se rat sve više približava njihovom domu, Vin odlučuje da mora otići dati svoj doprinos na način da se priključi Kraljevskim zračnim snagama, kao pilot. Nakon što postane kvalificirani pilot, Vin dobiva premještaj blizu kuće svojih roditelja. U međuvremenu, Clem uzima svoj motorni čamac, kako bi pomogao evakuirati Dunkerque. Ostavljena sama kod kuće, gospođa Miniver pronalazi ranjenog njemačkog pilota u svome vrtu, nakon čega ga ona hrani, potom mirno razoruža i na kraju ga, nakon što je prethodno nazvala policiju, preda policajcima.

Grad se nalazi pod teškim bombardiranjem. I dok je Vin odsutan sa svojom eskadrilom, Carol pogiba od zalutalog metka. Na samom kraju filma, lokalni stanovnici se okupljaju kod teško oštećene crkve, čime zapravo potvrđuju svoju odlučnost u branjenju svog načina života.

Pozadina[uredi - уреди]

Filmsku adaptaciju Gđe. Miniver je 1942. godine producirao Metro-Goldwyn-Mayer. U filmu kojeg je režirao William Wyler, glavnu ulogu tumači Greer Garson. Pod utjecajem američkog ureda za ratne informacije, film je pokušao srušiti opis predratne Engleske, koji ju prikazuje kao glamurozni bedem socijalnih privilegija, anakronističkih navika i snobstva, i promijeniti ga u opis koji prikazuje demokratske, moderne slike. Pojavom ovog filma, socijalni status obitelji Miniver je degradiran u odnosu na onaj koji je uživao u tiskovnim verzijama, te je povećana pažnja usmjerena na eroziju klasnih barijera, koja je pokrenuta pod pritiskom ratnih zbivanja.

Film je nadmašio sva očekivanja, ostvarujući brutto zaradu od 5 358 000 američkih dolara na području Sjeverne Amerike, te 3 520 000 američkih dolara u ostatku svijeta. 555 filmskih kritičara, od ukupno 592 koja je okupio američki časopis Film Daily, je proglasilo ovaj film najboljim u 1942. godini. 14. lipnja 2006. godine, ovome filmu je dodijeljena 40.-a pozicija na listi američkog filmskog instituta, koji tom listom slavi najnadahnutije filmove svih vremena.

Glavne uloge[uredi - уреди]

  • Greer Garson kao Gđa. Miniver
  • Walter Pidgeon kao Clem Miniver
  • Teresa Wright kao Carol Beldon
  • Dame May Whitty kao Lady Beldon
  • Reginald Owen kao Foley
  • Henry Travers kao G. Ballard
  • Richard Ney kao Vin Miniver
  • Henry Wilcoxon kao vikar
  • Christopher Severn kao Toby Miniver
  • Brenda Forbes kao Gladys - kućna pomoćnica
  • Clare Sandars kao Judy Miniver
  • Marie De Becker kao Ada
  • Helmut Dantine kao njemački pilot
  • John Abbott kao Fred
  • Connie Leon kao Simpson

Nagrade i nominacije[uredi - уреди]

Film je osvojio ukupno 6 Oscara, te je bio nominiran u još toliko kategorija iste nagrade.

  • Osvojeni Oscari: najbolji film - Metro-Goldwyn-Mayer (producent: Sidney Franklin ); najbolja glumica u glavnoj ulozi - Greer Garson; najbolja glumica u sporednoj ulozi - Teresa Wright; najbolja kinematografija, crno-bijela - Joseph Ruttenberg; najbolji redatelj - William Wyler; najbolji scenarij - George Froeschel, James Hilton, Claudine West, Arthur Wimperis.
  • Nominacije za Oscara: najbolji glumac u glavnoj ulozi - Walter Pidgeon; najbolji glumac u sporednoj ulozi Henry Travers; najbolja glumica u sporednoj ulozi - Dame May Whitty; najbolji efekti, specijalni efekti - A. Arnold Gillespie (fotografski), Warren Newcombe (fotografski), Douglas Shearer (zvučni); najbolja filmska montaža - Harold F. Kress; najbolji zvuk, snimljeni - Harold F. Kress.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]