Milan Ćurčin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Milan Ćurčin
1880. novembar 1880.
Pančevo PančevoAustrougarska
1960. januar 1960.
Zagreb ZagrebFNRJ

1880. 1960. Milan Ćurčin (Pančevo, 14. novembar 1880Zagreb, 20. januar 1960), bio je pesnik, književni kritičar, publicista i prevodilac.

Jedan je od predstavnika srpske moderne i značajan književni istoričar.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen 27. studenoga 1880. god. u Pančevu.[1] Osnovnu školu učio je u Pančevu, a gimnaziju u Novom Sadu. Studirao je u Zagrebu i Beču. Završio je pravo, ali se čitavog života bavio novinarstvom, pjesništvom i prijevodima.[1]

Ćurčin je 1904. doktorirao germanistiku i slavistiku u Beču sa tezom Srpska narodna poezija u nemačkoj literaturi. Teza je 1905. godine objavljena u Lajpcigu (na srpskohrvatski je prevedena tek 1987). Radio je i kao docent Beogradskog univerziteta na Katedri za nemački jezik i književnost, obrađujući južnoslovensko-nemačke literarne veze. Tada izdaje i uređuje dve knjige Srpskohrvatskog almanaha (Beograd – Zagreb, 1910. i 1911). Bavio se i prevođenjem (sa nemačkog, na engleski, francuski, rumunski, češki, italijanski...).

Za vrijeme prvoga svjetskog rata, od 1916. do 1919. živio je u Londonu.[1] Ovdje se družio s jugoslavenskom emigracijom. Došavši u Zagreb 1920. godine, započeo je te godine samostalno izdavati nezavisan časopis »Nova Evropa«.[1]

Sve do izbijanja rata, Ćurčin u Zagrebu uređuje i izdaje časopis Nova Evropa, ”za kulturna, politička i društvena pitanja”. Početkom 1936. godine dr Ante Ciliga se obratio iz Pariza Ćurčinu za suradnju. Od tog će se vremena pa sve do 1940. godine oni dopisivati, a Ćurčin će u svom časopisu objavljivati opširne Ciligine članke o stradanjima drugova u staljinskim čistkama u SSSR-u.[2] Zbog objavljivanja tih tekstova dospeo je pod pritisak KPJ.[2]

Za vrijeme drugoga svjetskog rata M. Ćurčin je živio u Splitu u kući Ivana Meštrovića.[1] Nakon rata, od 1947. god. dalje, živi i radi u Zagrebu. Kao penzioner bio je još aktivan u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu. Umro je u Zagrebu 20. siječnja 1960. godine.[1]

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  1. Pesme, 1902-1905, Beograd, 1906.
  2. Nemačka romantika, Beograd, 1906.
  3. Gete i gospođa Štajn, Beograd, 1908.
  4. Versifikacija Milana Rakića, Beograd, 1912.
  5. Druge pesme, Beograd, 1912.
  6. Jampski stil u srpskom pesništvu, Beograd, 1914.
  7. Ivan Meštrović, studija, London, 1919.
  8. Obračun sa M. Krležom, Zagreb, 1928.
  9. Jedan prijedlog za nacrt Ustava, sa prijateljima, Zagreb, 1937.

Reference[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]