Luna (bend)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Luna
Muzički rad
Period aktivnosti1981 – 1984
(okupljanja: 1992, 2004, 2017)
Mjesto osnivanjaNovi Sad,  Jugoslavija SR Srbija, SFRJ
Žanrnovi val
post-punk
gothic rock
Diskografska kućaHelidon
Članovi
Bivši članoviZoran Bulatović
Slobodan Tišma
Ivan Fece
Jasmina Mitrušić
Marinko Vukmanović
Robert Radić
Zoran Lekić
Povezani izvođačiLa Strada, Pekinška patka, Ekatarina Velika, Obojeni program, Atheist Rap;
takođe: Čista Proza, Griva, Jakarta, Kontraritam, Laboratorija Zvuka, Love Hunters, Veliki Prezir


Luna je bila jugoslavenski, a kasnije srpski, novovalni / post-punk / gothic rock sastav iz Novog Sada.

Nastala na pepelu novovalnog benda La strada, dobivši ime po filmu Bernarda Bertoluccija La Luna, Luna je brzo privukla pažnju javnosti i zadobila kultni status. Zahvaljujući Marku Brecelju, bivšem članu Buldožera, koji im se obratio nakon nastupa u Rijeci, Zoran Bulatović "Bale" (gitara), Slobodan Tišma (vokal), Ivan Fece "Firchie" (bubnjevi) i Jasmina Mitrušić "Mina" (klavijature, vokal) dobili su priliku objaviti svoj album prvijenac. Međutim, njihov prvi i jedini album Nestvarne stvari objavljen je tek nakon što se bend raspao. Kritika ga je dobro primila, te se smatra se jednim od najboljih izdanja bivše jugoslavenske rock scene.

Iako je djelovala svega dvije godina, imala 15 koncerata i jedan album, te nije stekla toliku popularnost kao neki drugi novovalni bendovi tog vremena, Luna je zadržala status polulegendarnog kultnog benda. Dvadeset godina kasnije, 2004. godine, bend se jednokratno okupio radi nastupa na EXIT festivalu u Novom Sadu, i potom još jednom, 2017. godine, kada su održali po jedan koncert u Novom Sadu i Beogradu.

Povijest[uredi | uredi kod]

Nastanak i uspon[uredi | uredi kod]

Sredinom 1981., nakon raskola između članova benda La strada i odlaska basista Borisa Oslovčana "Bore" i gitarista Predraga Ostojića, ostatku benda koji su činili Slobodan Tišma (gitara, vokal) i Ivan Fece "Firchie" (bubnjevi), pridružio se bivši član Pekinške patke Zoran Bulatović "Bale", kao novi basist. U to se vrijeme bend pripremao za trodnevnu mini turneju, koja je uključivala koncerte u Novom Sadu, Pančevu i Beogradu, u organizaciji koncertne agencije Muzička omladina, s bendovima Lačni Franz, Čista proza i Fotomodeli.[1] Iako je na nastupima nailazio na dobar prijem, bend se raspao.

Potkraj 1981., Zoran Bulatović "Bale" (gitara), Slobodan Tišma (vokal) i Ivan Fece "Firchie" (bubnjevi), kojima se pridružio bivši član Pekinške patke Marinko Vukmanović (bas), formirali su Lunu, nazvavši bend po filmu Bernarda Bertoluccija, La Luna. Budući da su članovi benda bili već relativno poznati, sastavljanje Lune izazvalo je zanimanje javnosti. Bend je počeo stvarati novi materijal, a Bulatović je bio odgovoran za pisanje i aranžman glazbe, dok je Tišma bio tekstopisac. Nekoliko dana prije prvog javnog nastupa benda, Vukmanović je napustio bend, formirajući vlastitu pop grupu Primavera, a zamijenila ga je Jasmina Mitrušić "Mina" (klavijature, vokal).

Sastav je prvi put nastupio u ožujku 1982. u bečkom klubu Arena na festivalu "Novosadski novi talas". Nakon festivala, Luna je počela nastupati na brojnim novosadskim i beogradskim lokacijama, uspostavljajući kultni status i kupeći pozitivne kritike.

U međuvremenu, bend je u studijiu Radija Novi Sad snimio svoj prvi demo, na kojem se nalazi pjesma "Ogledalo lune", koja postaje lokalni hit i često se emitira na radiju Studio B.[nedostaje referenca] Ovaj demo, skupa s demom La Strade (dvije pjesme), pjesmom "Metropolis" (uživo snimljenom u kazalištu Ben Akiba 27. lipnja 1983.) i cijelim snimljenim nastupom 11. ožujka u KCM Sonja Marinković osvanuli su krajem 1988. na bootleg albumu Hokej klub Virginitas.[2] Tijekom jeseni 1983. bend je otišao na turneju po Hrvatskoj, nastupajući u Zagrebu i Rijeci, te Sloveniji, nastupajući u Ljubljani i u Kopru. Nakon riječkog nastupa, bendu je prišao bivši član Buldožera Marko Brecelj, i potom je njihove demo snimke odnio bivšem kolegi iz benda Borisu Beleu, jednom od šefova izdavačke kuće Helidon. Bend je u ovom sastavu, sve do raspada, imao samo 15 koncerata.[3]

Snimanje debitantskog albuma[uredi | uredi kod]

Po povratku s turneje, bend je ušao u Aquarius Studio u Beogradu, gdje je uz pomoć ton majstora Đorđa Petrovića i producenta Saše Habića snimio album.[1] Snimanje je završeno do rujna 1983. godine, ali tada je Tišma izbačen iz benda, zbog svađe između njega i Bulatovića. Jasmina Mitrušić slijedila je Tišmu i njih su dvoje ponovo oformili La Stradu tijekom sljedeće godine. Bulatović je otišao služiti vojsku, nakon čega se pridružio sastavu Imperium of Jazz, a Fece Katarini II.

Debi album Nestvarne stvari, bio je izdan od strane Helidona u proljeće 1984. godine, a zbog raspuštanja benda i nemogućnosti promovisanja albuma, izdan je u samo 920 primjeraka.[1] Album su obilježile poetske vinjete poput "Lamba", "Okeana" (gdje je glavni vokal bila Mitrušić), "Amazona" i "Ogledala Lune", s dosljednom minimalističkom formom. Na albumu se Tišma potpisao kao Artur, pseudonim koji je počeo koristiti pod utjecajem poezije Arthura Rimbauda. Nakon izdanja albuma, časopis Rock proglasio je Nestvarne stvari sedmim najboljim albumom godine 1984.; bend je također dobio nagradu Sedam Sekretara SKOJ-a u Zagrebu, a kritičari su album ocijenili jednim od najboljih debitantskih izdanja u bivšoj Jugoslaviji.[nedostaje referenca]

Nakon raspada, kratka reformacija[uredi | uredi kod]

Koristeći staro ime La strada, Tišma i Mitrušić, oformili su novi bend i izdali istoimeni album 1987. Ovaj se bend raspao 1989. godine, i Tišma tada okončava svoju glazbenu karijeru, nastavivši da se bavi književnošću, te 2011. dobija NIN-ovu nagradu za roman Bernardijeva soba. Mitrušić završava studije na glazbenoj akademiji i seli se u Italiju. Godine 2001. učestvuje je na zapaženoj kompilaciji Pesme Iznad istoka: i zapada, komponujući i aranžirajući pjesmu "Vladaj, Bože".[4]

Godine 1992., Bulatović je sa bivšim članovima La Strade i članovima Obojenog programa, Robertom Radićem "Robijem" (bubnjevi) i Zoranom Lekićem "Lekijem" (bas gitara), nakratko reformirao Lunu, ali se bend ubrzo raspao zbog njegovog preseljenja u New York. Materijal snimljen tijekom ovog kratkog razdoblja objavljen je četrnaest godina kasnije kao Bulatovićev solo album Ljeto bez sifilisa. U New Yorku je s bivšim basistom Igre staklenih perli, Draškom Nikodijevićem "Draculom", snimio i 1999. objavio album ... I bogovi su ratovali (pod imenom Kult bijelog zeca) koji uključuje semplove u vezi s NATO bombardiranjem SR Jugoslavije.[5] Sljedeće je godine remasterirao album Nestvarne stvari, i izdao ga putem vlastite neovisne izdavačke kuće Fatamalanga Records.[6] Godine 2010., Bulatović i Vukomanović okupili su se sa bivšim kolegama iz Pekinške patke, objavivši povratnički singl i najavivši izdanje albuma sa obradama.[7]

Fece se pridružio Katarini II koja je ubrzo evoluirala u Ekatarinu Veliku (EKV), s kojom je snimio njihov istoimeni album prvijenac, nakon čega je otišao služiti vojni rok, a zatim se pridružio Laboratoriji zvuka. Godine 1988., nakratko se pridružio EKV-u na promo turneji za album Ljubav, a ubrzo ga zamjenio Srđan Todorović. U travnju 1988. godine preselio se u New York. Neposredno prije odlaska, patentirao je set bubnjeva s alternativnim načinom podešavanja bubnja.[8] U New Yorku su Bulatović, Nikodijević i bivši klavijaturist Električnog orgazama, Ljubomir Đukić, i bivši član benda Bezobrazno zeleno, Vojislav Bešić "Beške", osnovali supergrupu Collateral Damage, ali bend nije objavio nikakav materijal. Sredstvima zarađenim od nastupa, bend je kupovao lijekove koji su slani u Dječju bolnicu Novi Sad. Godine 2007., objavio je album EKV Revisited, koji sadrži rearanžirane pjesme EKV-a, sa originalnim vokalnim trakama.[9]

Kasnija jednokratna okupljanja[uredi | uredi kod]

Dvadeset godina nakon raspada, Luna se ponovno okupila 3. srpnja 2004. na glavnoj bini EXIT festivala u Novom Sadu. Bend je u cijelosti izveo album Nestvarne stvari, kao i tri pjesme koje se nisu pojavile na albumu, "Metropolis" i "Muzika", a čije su demo verzije objavljene na Hokej klub Virginitas,[10] kao i neobjavljenu pjesmu "Hulica".[1] U tom periodu, bend je ušao u studio Radija Novi Sad i snimio tri neobjavljene pjesme, s namjerom da budu objavljene uz live snimak sa Exita,[11] međutim, snimke su ostale neobjavljene.

Dvanaest godina poslije nastupa na EXIT-u bend se još jednom okupio 2017. i održao koncert u Novom Sadu i Beogradu.[3]

Ostavština[uredi | uredi kod]

Tekstovi 4 pjesme benda objavljeni su u knjizi Petra Janjatovića Pesme bratstva, detinjstva i potomstva: Antologija ex YU rok poezije 1967 - 2007

Diskografija[uredi | uredi kod]

Studijski albumi[uredi | uredi kod]

  • Nestvarne stvari (1984)

Kompilacijski albumi[uredi | uredi kod]

  • Hokej klub Virginitas (sa La Strada; bootleg; 1988)

Ostali nastupi[uredi | uredi kod]

  • "Ogledalo Lune" (Made In Yugoslavia - Πράξη Πρώτη; 1992)

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 slobodan tisma: d) luna i la strada. Slobodantisma.blogspot.com (2004-02-27). Preuzeto 2011-08-09.
  2. La Strada (3) / Luna (22) - 1980-1983 "Hokej Klub Virginitas" (Cassette) at Discogs. Discogs.com. Preuzeto 2011-11-04.
  3. 3,0 3,1 Luna ponovo, Luna zauvek. b92.net. Preuzeto 2021-02-13.
  4. Pesma iznad istoka i zapada - Ljudi. Mitropolija.co.me. Archived from the original on 2011-07-22. Preuzeto 2011-08-09.
  5. White Rabbit Cult. Baleswebpage.com. Archived from the original on 2011-03-08. Preuzeto 2011-08-09.
  6. Luna - Nestvarne Stvari. Baleswebpage.com. Archived from the original on 2011-03-06. Preuzeto 2011-08-09.
  7. RTS :: "Patka" prži ponovo (sr). Rts.rs. Preuzeto 2011-08-09.
  8. Ivan Fece Firchie official info; Facebook. Sr-rs.facebook.com. Archived from the original on 2012-12-18. Preuzeto 2011-08-09.
  9. EKV Revisited - EKV Revisited /. Popboks.com (2011-03-15). Archived from the original on 2012-09-29. Preuzeto 2011-08-09.
  10. La Strada (3) / Luna (22) - 1980-1983 "Hokej Klub Virginitas" (Cassette) at Discogs. Discogs.com. Preuzeto 2011-12-04.
  11. Gundelj (July 2004). Oni izvode svoje elektricne mantre - Interview: Zoran Bulatovic Bale, ex Luna, Pekinska Patka (sr). Preuzeto 4 December 2011.

Generalni izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]