Ljerka Car Matutinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ljerka Car Matutinović

Ljerka Car Matutinović 2013.
Zanimanje književnica, prevoditeljica
Nacionalnost Hrvatica

Ljerka Car Matutinović (Crikvenica, 11. srpnja 1931.), suvremena hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica.

Životopis[uredi | uredi kod]

Ljerka Car Matutinović, rođena je u Crikvenici. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima. Članica je Društva hrvatskih književnika (1975.), Hrvatskog P.E.N.- centra, Zagrebačkog centra Europskog društva kulture (sa sjedištem u Veneciji), Hrvatskog društva pisaca i član Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Književnica živi i radi u Zagrebu.

Književnički rad[uredi | uredi kod]

Od 1961. objavljuje književne kritike, književne interpretacije i eseje; pjesme od 1965.; pripovijetke od 1975. u nizu časopisa i novina („Forum“, „La Battana“, „Impegno 80“, „Most“, „Republika“, „Književna republika“, „Nova Istra“, „Književna Rijeka“, “Vijenac“, „Diwan“(BiH) i dr.)

Objavila je devetnaest zbirki pjesama, od kojih su tri na čakavskom narječju („Kanat slaji od meda“, „Čakavske versade“, i „Meštrija“). Od ostalih zbirki izdvajaju se:“ „Odiljat se“, 1983., „La bellezza del respiro“ – „Ljepota disanja“, 1984.,“Bezumlje“, 1994.,“Disanje“, izabrane pjesme, 1997.,“Jabuka na glavi“, 2001., „Versi o nepotrošivoj ljubavi, 2005.,“Zarobljeno tijelo i drugi soneti“, 2007., „Jabuka puno krilo“, 2007.,“Uzmi me na oblaku“,2010., „Vrijeme punog Mjeseca“, 2012.,“Kad već postoji planina“, 2013.

Od knjiga za djecu ističe se roman „MA i LU“ ( dva izdanja u 5000 primjeraka, 1988., 1990.), „Sve niče iz priče“, 2000., „Raduj se danu“, pjesme, 2004. Od proza za odrasle : „Ljubavni jadi Ružice Trnoružice“,1986. „Opsjenar Galateo i druge srednjovjekovne priče“, 2002., „Mirakul zvan Ljubav“, 2006. Od književno – kritičkih proza: „Odjeci pjesničke riječi“, razgovori s književnicima, 1991., „Hrvatski pjesnici“ („Školska antologija“), 2006.

Prevoditeljski rad[uredi | uredi kod]

S talijanskog jezika prevela je niz poznatih pisaca za djecu (Alberto Moravia: „Nosorog“, Gianni Rodari :“Putovanje plave strijele“,Carlo Collodi:“Pinokio“, Gianni Rodari:“Čipolino“) i odrasle: Boccaccio, „Dekameron“, izbor, „Ususret renesansi (Dante, Petrarca, Boccaccio), „Žena od kamena“, izbor iz suvremene talijanske proze, („Bosanska riječ“, Tuzla, 2005.), Fabio Geda:“U moru žive krokodili“,, „Znanje“, Zagreb, 2011.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]

Dobitnica je brojnih nagrada u Italiji

  • Nagrada San Bartolo, Firenca, 1996.
  • Nagrada Firence, 2001.
  • Nagrada Ocjenjivačkog suda na Međunarodnom natječaju za poeziju i prozu
  • Citta di Salo, 2005. i dr.

Od hrvatskih nagrada izdvajaju se:

Pjesme Ljerke Car Matutinović prevedene su na desetak stranih jezika, a pripovijetke na engleski, talijanski i njemački jezik. Na poljski ju je prevela Łucja Danielewska.

Izbor iz antologija u kojima su njena djela:

Djela[uredi | uredi kod]

Pjesme[uredi | uredi kod]

  • Vrijeme rastanka, 1971.
  • Trudno kao dažd, 1976.
  • Odiljat se, 1983.
  • La Bellezza del Respiro (Ljepota disanja) – izbor pjesama na talijanskom 1984.
  • Kanat slaji od meda, pjesme na čakavskom, 1987.
  • Bajkoviti soneti, 1988.
  • Glasovi Glazba, 1988.
  • Čakavske versade, pjesme na čakavskom,1993.
  • Bezumlje, 1994.
  • Disanje, izabrane pjesme, 1997.
  • Jerbo samo tebe gledim, ljubavne pjesme, 1998.
  • Jabuka na glavi (uvršten i čakavski ciklus Litrati), 2001.
  • Versi o nepotrošivoj ljubavi, pjesme, Mala knjižnica DHK, Zagreb 2005.
  • Meštrija,sabrane čakavske pjesme, DHK; ogranak u Rijeci i Verba d.o.o., Rijeka 2007.
  • Zarobljeno tijelo i drugi soneti; pjesme, Stajer-graf, Zagreb 2007.
  • Jabuka puno krilo; izabrane pjesme; Privlačica, Biblioteka Riječ, Vinkovci 2007.
  • Uzmi me na oblaku. Pjesme o ljubavi i neljubavi, Štajer Graf, Zagreb 2010.

Proza[uredi | uredi kod]

  • Ljubavni jadi Ružice Trnoružice, 1986.
  • Seoba mora, 1996.
  • Opsjenar Galateo, 2002.
  • Mirakul zvan ljubav, srednjovjekovne priče, Stajer - graf, Zagreb 2006.

Proza i slikovnice za djecu[uredi | uredi kod]

  • Ma i Lu, roman, 1989.; 1990.
  • Ma i Lu se igraju, pjesme, 1995.
  • Tri pustolova hrabra, priče, 1996.
  • Sve niče iz priče, proza za mladež, 2000.
  • Raduj se danu, pjesme, 2004.

Književno – kritička proza[uredi | uredi kod]

  • Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića, književne interpretacije, 1970.
  • Čin riječi, kritike i eseji, 1979.
  • Odjeci pjesničke riječi, razgovori s književnicima, 1991.
  • Hrvatski pjesnici; priredila Ljerka Car Matutinović; Mozaik knjiga, Zagreb 2006.

Prijevodi s talijanskog (knjige)[uredi | uredi kod]

  • Rolando Certa: Arion, pjesme, 1985.
  • Lucifero Martini: Colloquio con la Citta` (Razgovor s gradom), pjesme, 1987.
  • Alberto Moravia: Nosorog, priče za djecu, 1991.
  • Gianni Rodari: Putovanje Plave strijele, roman, 1995.; 2000.
  • Carlo Collodi: Pinokio, roman, 1996.; 2001.
  • Gianni Rodari: Čipolino, roman, 1997.; 1998.
  • Boccaccio: Dekameron, 2002.
  • Dante, Petrarca, Boccaccio: izbor iz djela, 2002.
  • Žena od kamena, antologija suvremene talijanske proze, izabrala, prevela i priredila Ljerka Car Matutinović; Bosanska riječ, Tuzla/ Talijanski institut za kulturu, Zagreb, 2005.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Članak je započet prema tekstu Ljerke Car Matutinović s dopusnicom

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]