Kitarista

Izvor: Wikipedia
Apolon Kitarod s kitarom

Kitarista ili kitarist, ranije i citarist (starogrčki: κιθαρῳδός, lat. citharoedus, doslovno kitarod) označava profesionalnog pevača u antičkoj Grčkoj koji je uz pevanje svirao kitaru, jedan od drevnih žičanih muzičkih instrumenata. Grčka reč κιθαρῳδός (kitharoedós) spojena je od dve imenice: κιθάρα (kithára = "kitara") i ἀοιδός (aoidós = pevač). U antici se pravila razlika između kitaroda, koji je istovremeno pevao i kitaru svirao, i kitariste (κιθαριστής), koji je samo svirao kitaru.[1] U literaturi na srpskohrvatskom sreću se i nazivi: citarač,[2] kitaraš.[3][4]

Među najpoznatijim starogrčkim kitaristima bio je Terpandar (7. vek pne.), iz Antise na Lezbosu, koji je putovao po različitim grčkim krajevima i "tako spremao zemljište za rascvat umetničke lirike";[5] pevao je kitarodičke nome,[6] tj. nome koje se pevaju uz pratnju kitare, pošto je dotad četvorožičnoj grčkoj kitari dodao još tri žice, tako da je sad imala sedam žica, po ugledu na pektidu iz Lidije.[7][8] Drugi poznati svirač na kitari bio je legendarni Arion, za koga Herodot kaže da je "bio kitaraš, koji se tadašnjega nijednoga nije bojao, i on je prvi, koliko mi znamo, spevao ditiramb, dao mu ime i prikazao ga u Korintu".[9]

"Kitarod" je bio i jedan od epiteta Apolona (Apollo Citharoedus), boga umetnosti i muzike, koji je često predstavljen s kitarom u ruci. Jedan takav bronzani kip Apolona s kitarom pronađen je u jednoj kući u Pompejima, koja je zato nazvana Kuća kitariste. U grčkoj komediji nije bilo neuobičajeno da se pojavi kitarista kao jedan od tipskih likova, kako se vidi po delima komediografa Anaksandrida. Lik kitariste pojavljuje se i u rimskoj komediji, npr. u Terencijevoj Braći i Formionu (u oba se slučaja zapravo radi o kitaristicama, ženama koje sviraju kitaru).

Reference[uredi - уреди]

  1. Stjepan Senc, Grčko-hrvatski rječnik, s.vv. κιθαρῳδός i κιθαριστής.
  2. Stjepan Senc, Grčko-hrvatski rječnik, s.vv. κιθαρῳδός i κιθαριστής.
  3. Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 242.
  4. Niko Majnarić, Oton Gorski, Grčko-hrvatski ili srpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1989, s.v. κιθαριστής.
  5. Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 154.
  6. K. O. Müller, A History of the Literature of Ancient Greece, XII § 4, str. 204 kaže da su "nome" (νόμοι) bile "muzičke numere velike jednostavnosti i strogosti, nešto nalik nastarijim melodijama naše crkvene muzike".
  7. Milivoj Sironić, Damir Salopek, "Grčka književnost", Povijest svjetske književnosti, Mladost, Zagreb, 1977, str. 42.
  8. Pseudo-Plutarh, O muzici 3, 4, 6, 9, 28, 29.
  9. Herodot, Istorije, I, 23.
Wiktionary-logo-en.png
Potraži kitarista u
W(j)ečniku, slobodnom r(j)ečniku.
Wiktionary-logo-en.png
Potraži kitarod u
W(j)ečniku, slobodnom r(j)ečniku.