Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini

Izvor: Wikipedia

Rimokatolička crkva u Bosni i Hercegovini dio je opće Katoličke crkve, pod duhovnim vodstvom pape i rimske kurije.

Historija[uredi - уреди]

Katolici tokom služenja mise, oko 1900.

Katoličanstvo je došlo u BIH u 6. vijeku iz grada Salone. Pokrštavanje je bilo iz smjera sjevera od strane Franaka, a s juga od strane Bizanta. Završilo je u 9. vijeku. Najstarija biskupija na području današnje Bosne i Hercegovine je ona u Trebinju, osnovana prije 1022. godine. U srednjovjekovnoj bosanskoj državi, uoči turskog osvajanja živjelo je oko 750.000 katolika, koji su činili većinu stanovništva.[traži se izvor] Rašireni su bili franjevački samostani. U srednjem vijeku postojali su i Bosanski krstjani, bogumili, vjerska skupina različita od katoličanstva.

U osmanskom razdoblju, broj katolika je jako pao, mnogi su prešli na islam, bilo je progona i zatiranja katoličke vjere. Veliku ulogu u očuvanju, odigrali su franjevci. Turski sultan Mehmed II Osvajač, na traženje fra Anđela Zvizdovića, koji je zatražio slobodu vjerskog rada i slobodno ispovijedanje vjere katolicima u Bosni, izdao je svečanu povelju - "Ahd-namu" 1463. godine, kojom je franjevcima zajamčio slobodu rada u svom carstvu i da se izbjegli franjevci mogu slobodno vratiti.

U austro-ugarskom razdoblju počinje oporavak Katoličke crkve i njenih vjernika u Bosni i Hercegovini. Godine 1881., uspostavljena je redovna crkvena organizacija i podjela po biskupijama koja uz male promjene postoji i danas. Za nadbiskupa vrhbosanskog postavljen je Josip Stadler.

U razdoblju Kraljevine Jugoslavije, katolici su smatrani građanima drugog reda uz potiskivanje vjere. Tijekom Drugog svjetskog rata ubijena je gotovo jedna trećina odnosno 66 hercegovačkih franjevaca. Od tog broja 36 ih je ubijeno na Širokom Brijegu. U socijalističkoj Jugoslaviji, komunistička vlast provodi opću nacionalizaciju, čime i Katolička Crkva gubi brojne posjede, bolnice, škole i domove. Oduzeti su ne samo posjedi nego i pojedini samostani. Brojni svećenici, pa čak i visoki i ugledni crkveni dostojanstvenici, završili su na suđenjima na kojim ih se optuživalo za saradnju sa fašistima i potporu ustaškom režimu. Mnogi su služili zatvorske kazne. Vjeruje se, da se u Međugorju 1981. godine ukazala Gospa, ali službena Crkva to nije priznala. Mjesto se razvilo u jedno od najvećih svjetskih molitvenih središta.

U posljednjem ratu, srušene su i razrušene na stotine crkvi, a broj vjernika je pao kao posljedica progona i iseljavanja.

Organizacija[uredi - уреди]

Sastoji se od Vrhbosanske nadbiskupije, koja se dijeli na tri biskupije: Banjalučku, Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku. Skopska biskupija također pripada pod Vrhbosansku nadbiskupiju. U BIH postoje i dvije franjevačke provincije: Bosne Srebrene sa sjedište u Sarajevu i Uznesenja Marijina na nebo sa sjedištem u Mostaru. Prije rata bilo je 528 000 vjernika, a danas ih ima oko 215 000.

Vrhbosanska nadbiskupija[uredi - уреди]

Vrhbosanska nadbiskupija ima svoje sjedište u Sarajevu, koje je tadašnji papa Ivan Pavao II. posjetio 1997. godine. Presvetom Srcu Isusovu posvećena je katedrala i nadbiskupija. Sarajevo je sjedište i mnogih redovničkih matičnih kuća, muških i ženskih: franjevačke provincije Bosne Srebrene, sestara Služavki Maloga Isusa, jedine autohtone ženske družbe u BIH, koju je osnovao prvi Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, Milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Školske sestre franjevke. U njemu se nalaze i dvije bogoslovije: dijecezanska Vrhbosanska i franjevačka s visokim teološkim školama.

Banjalučka biskupija[uredi - уреди]

Banjalučka biskupija osnovana je 1881. godine bulom pape Leona XIII. Katedrala je posvećena sv. Bonaventuri. Ima oko 450 župa u šest dekanata. Jednu župu trenutno vode redovnici trapisti iz samostana Marija Zvijezda. Broj katolika je jako opao kao posljedica ratnih progona.

Mostarsko-Duvanjska biskupija[uredi - уреди]

Mostarsko-Duvanjska biskupija osnovana je kada i banjolučka 1881. godine, a u svome imenu čuva spomen na prijašnju biskupiju u Duvnu. Zajedno s trebinjskom biskupijom, koja je uspjela preživjeti sve vrijeme turske vladavine, obuhvaća Hercegovinu, tj. južni dio države BiH. Mostarski biskup je ujedno i trajni upravnik trebinjske biskupije, od 1890. godine. Pastoralnu službu u mostarskoj biskupiji obavljaju dijecezanski svećenici i franjevci, dok u trebinjskoj franjevaca nema. U biskupiji Mostar-Duvno trenutno živi oko 215.000 vjernika.

Trebinjsko-Mrkanska biskupija[uredi - уреди]

Trebinjsko-Mrkanska biskupija najstarija je i najmanja u cijeloj Bosni i Hercegovini. Osnovana je prije 1022. godine. Ima oko 20.000 vjernika. Pastoralnu službu obavljaju samo dijecezanski svećenici. Puni joj je naziv Trebinjsko-Mrkanska, jer je u tursko doba neko vrijeme sjedište biskupije bilo na otočiću Mrkan kod Dubrovnika.

Također pogledajte[uredi - уреди]