Infrazvuk

Izvor: Wikipedia
Mreža infrazvučnih davača (senzora) koji služe za osluškivanje infrazvučnih signala, a nalazi se u mjestu Qaanaaq na Grenlandu
Anatomija ljudskog uha:
4. bubnjić
.
Vjetroelektrane stvaraju isto infrazvuk
Složen jezik slonova u velikoj mjeri se zasniva na infrazvuku
Infrazvuk može izazvati i rezonanciju unutrašnjih organa kod čovjeka, posebno trudnica

Infrazvuk je zvuk duboke frekvencije koji ljudsko uho ne može osjetiti, a manje je od 16 Hz. Izvor zvuka su vjetroturbine i razni drugi strojevi poput automobila, zrakoplova, vlakova, itd. Prirodni izvori infrazvuka su oluje, vodopadi i turbulencije vjetra. Zvuk postaje opasan po ljudsko zdravlje ukoliko djeluje na čovjeka konstantno jačinom od 130 dB. Mjerenja na vjetroelektranama su pokazala da ta vrijednost nikada nije dosegnuta, a infrazvuk koji turbine proizvode ne predstavlja nikakvu opasnost. Kod ljudi izloženih infrazvuku javlja se osjećaj straha, nadnaravne jeze, potištenosti i tjeskobe, što bi moglo objasniti paranormalne pojave poput viđenja duhova. [1]

Infrazvučne frekvencije[uredi - уреди]

Infrazvučne frekvencije nalaze se u području od 0,1 do 20 Hz. Treba napomenuti da u govoru gotovo uopće nema frekvencija u tom području (osim ponekog zračnog udara kod izgovora bilabijalnih okluziva), te su ove frekvencije u području govora nebitne (ispod 100 Hz nema govornih frekvencija). Osim toga, čak i niske zvučne frekvencije od 20 do 100 Hz su beskorisne u govornoj komunikaciji i više ometaju komunikaciju (zbog pojave prikrivanja) nego što koriste. Ove niske frekvencije osobito su nepovoljne za osobe s oštećenjem sluha i to iz dva razloga:

  • osoba s oštećenjem sluha nije u stanju zvučnim putem doživjeti frekvencije, a da one pri tome ne izazovu bolni (i štetni) podražaj na uhu i
  • dugotrajna izloženost infrazvučnim frekvencijama može dovesti do ozbiljnih (i opasnih) zdravstvenih poteškoća.

Frekvencije zvuka ispod 20 Hz ili infrazvuk, uhom ne doživljavamo kao zvuk već kao titrajuću vibraciju na bubnjiću. Stoga nema opravdanja niti razloga infrazvučni podražaj primjeniti na uho (može dovesti do trajnih oštećenja sluha ili ga još više pogoršati, ovisno u jačini podražaja i njegovom trajanju). Infrazvuk osjećamo taktilno po čitavom tijelu kao osjećaj potresanja ili vibracije. Istraživanja su utvrdila da je za prag taktilnog osjeta na tijelu na frekvenciji od 10 Hz potrebno oko 120 dB SPL. Prag je skoro isti i za gluhe osobe (jer su njihovi taktilni i kinestetski osjeti isti kao i kod čujućih osoba). Dakle, za osobe oštećena sluha moguće je koristiti vibrotaktilne stimulacije. Međutim, govor u tom frekvencijskom području ne sadrži gotovo nikakve informacije, osobito ne one koje tiču fonologije.

Vibrotaktilnim stimulacijama moguće je prenijeti ritam (npr. udaranje po bubnju ili drugim udaraljkama preneseno elektroakustičkim putem i pretvoreno u vibrotaktilni podražaj, dat će osjet na tijelu). Ali, i kod vibrotaktilnih stimulacija potreban je oprez i dobro poznavanje njihova utjecaja. [2]

Prag čujnosti[uredi - уреди]

Prag čujnosti na 20 Hz za zdravo ljudsko uho iznosi oko 75 dB, a osoba s oštećenim sluhom ove frekvencije gotovo uopće ne može primiti auditivnim putem. Ako bi npr. gubitak sluha iznosio 50 dB, takvoj bi osobi frekvenciju od 20 Hz morali pojačati na 125 dB, a to bi izazvalo osjet boli (kao da vatiranim štapićem za uši izazovete bolni pritisak na bubnjiću). Dakle, slušanje vrlo niskih frekvencija (oko 20 Hz ili niže) može kod osobe oštećena sluha izazvati samo bol, a ne auditivni podražaj. U području infrazvuka, na frekvenciji od 10 Hz, prag čujnosti je oko 100 dB za zdravo uho, a osoba s oštećenim sluhom bi trebala dobiti taj podražaj sa 150 dB (ili više) da ga zamijeti, a to bi izazvalo bol (npr. pucanj iz lovačke puške na 10 cm od uha!). Stoga, sve frekvencije ispod 50 Hz potpuno su auditivno neupotrebljive i štetne za osobe s oštećenim sluhom (osobe oštećena sluha ne mogu ih percipirati auditivno već mogu samo osjetiti bolni podražaj na bubnjiću).

Historija[uredi - уреди]

Infrazvuk se koristio još u Prvom svjetskom ratu, da bi se odredio položaj topništva. Jedan od začetnika proučavanja infrazvuka je bio francuski znanstvenik Vladimir Gavreau (rođen u Rusiji kao Vladimir Gavronski). Dok je proučavao infrazvuk primjetio je bol u bubnjiću uha i trešnju labaratorijske opreme, a da nije ništa primjećeno na mikrofonu. Primijetio je da infrazvuk dolazi od ventilatora i cjevovoda zraka. Radio je pokuse s infrazvučnom zviždaljkom. [3]

Prirodni izvori infrazvuka[uredi - уреди]

Prirodni izvori infrazvuka su oluje, valovi, snježne lavine, zemljotresi, vulkani, vodopadi, lomovi na ledenjacima, polarna svjetlost, munje i turbulencije vjetra.

Još 1935. u izveštajima Akademije nauka Sovjetskog Saveza, ruski znanstvenik Šulejkin izneo je teoriju o nastanku infrazvučnih kolebanja na oceanu. Tokom oluje i jakih vetrova nad ustalasanom površinom mora dolazi do prekida strujanja na vrhovima talasa. U zraku se stvaraju ne samo poprečna, nego i uzdužna titranja. Snaga infrazvuka koji nastaje razmjerna je kvadratu valova. Pri brzini vjetra od 20 m/s snaga tog “glasa mora” može biti tri W po svakom metru fronta talasa, što znači da i slabija bura može stvarati infrazvuk snage više desetine kW. Osnovno zračenje infrazvuka je u području od 6 Hz. Pokusi su pokazali da se infrazvuk veoma slabo raspršuje sa pređenom udaljenošću. On može bez većeg slabljenja prelaziti stotine i tisuće kilometara, kako zrakom, tako i vodom, pri čemu je širenje u vodi nekoliko puta brže. [4]

Složen jezik slonova u velikoj mjeri se zasniva na infrazvuku, s frekvencijama od 15 do 35 Hz, što omogućuje odvojenim članovima obitelji da se sporazumijevaju na daljinu i do desetak kilometara. Osim slonova, primjećeno da sporazumijevanje infrazvukom ostvaruju kitovi, nilski konji, nosorozi, žirafe, okapi i aligatori. Kitovi se mogu sporazumijevati i na nekoliko stotina kilometara infrazvukom. Neki znanstvenici tvrde da i ptice selice koriste infrazvuk na svom putu.

Za vrijeme cunamija u Indijskom oceanu 2004., primjećeno je da su životinje pobjegle iz ugroženog područja davno prije nego je cunami stigao. Pretpostavlja se da su pobjegle zbog infrazvuka koji je najavio cunami. [5]

Pokus s infrazvukom od 17 Hz[uredi - уреди]

31. maja 2003. britanski znanstvenici pokazali su u kontroliranome pokusu da ekstremni basovi poznati kao infrazvuk stvaraju cijeli niz čudnih učinaka na ljude, među ostalima i tjeskobu, snažnu tugu i trnce, čime se podupiru poznate teze o povezanosti infrazvuka i čudnih osjećaja. Znanstvenici su proizvodili infrazvuk od 17 Hz i testirali njegov utjecaj na 750 ljudi na jednom koncertu. Publika nije znala koja su djela imala infrazvuk, ali 22% ljudi reklo je da su se neobično osjećali baš kad je svirana takva glazba. Neobičnost je išla od nelagode i tuge, preko trnaca niz leđa, do nervoze ili odbojnosti i straha. [6] [7]

Utjecaj infrazvuka na zdravlje ljudi[uredi - уреди]

Posljednjih godina s pojavom sve veće izloženosti čovjeka različitim oblicima buke sve se više istražuje i utjecaj infrazvuka na zdravlje, pa je tako otkrivena i nova vibroakustička bolest (engl. vibroacoustic disease – VAD). To je kronična progresivna i kumulativna bolest koja nastaje kao posljedica dugotrajne izloženosti zvuka niskih frekvencija (ispod 100 Hz) i infrazvuka ukoliko je intenzitet bio veći od 110 dB SPL. Npr. ova se bolest javlja kod ljudi kojima tijelo izloženo preglasnoj glazbi na niskim frekvencijama ili radnicima koji rukuju strojevima koji proizvode infrazvučne vibracije. Posljedice (i simptomi) bolesti mogu biti višestruki: poremećaji u ponašanju, strah, problemi vizualne percepcije, poremećaj ravnoteže, epilepsija, moždani udar, neurološka oštećenja, vaskularne lezije, gastrointestinalna disfunkcija, infekcije orofarinksa, srčani infarkt, suicid. Osobito su opasne frekvencije od 1 do 7 Hz (mogu izazvati čak i smrt!).

Infrazvuk može izazvati i rezonanciju unutrašnjih organa kod čovjeka. Odavno su opisivani nepovoljni učinci prekomjerne buke i vibracija na ishod trudnoće. Maternica uglavnom ublažava njihovo djelovanje i štiti plod. No, vibracije koje imaju izravno djelovanje na maternicu i plod u njoj, osobito ako djeluju dugo vremena, jako oštećuju plod. A infrazvuk (od 5 do 10 Hz), koji se može pojaviti u zrakoplovima, može uzrokovati pobačaj. [8]

Izvori[uredi - уреди]

  1. [1] "Infrazvuk", Index.hr, 2011.
  2. [2] "Osnove fiziološke i govorne akustike", Sveučiliste u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Mladen Heđever, 2010.
  3. [3] "Gavreau", in Lost Science by Gerry Vassilatos. Signals, 1999.
  4. [4] "Posade nestaju, ostaju brodovi", The Conoplja news, 2011.
  5. Nature "Can Animals Predict Disaster?", 2005.
  6. Infrasonic concert, Purcell Room, London, 31 May 2003, sponsored by the sciart Consortium with additional support by the National Physical Laboratory (NPL)
  7. [5] Sounds like terror in the air Sydney Morning Herald, 2003.
  8. [6] "Trudnoća bez rizika", Prof. dr. sc. Jadranka Mustajbegović, Narodni zdravstveni list, 2011.