Fonologija

Izvor: Wikipedia
Lingvistika
teorijska lingvistika
fonetika
fonologija
morfologija
sintaksa
semantika
leksička semantika
strukturalna semantika
prototipska semantika
stilistika
preskripcija
pragmatika
primenjena lingvistika
sociolingvistika
generativna lingvistika
kognitivna lingvistika
računska lingvistika
deskriptivna lingvistika
istorijska lingvistika
etimologija
spisak lingvista

Fonologija (od grč. φωνή, phone = glas, λόγος, lógos = riječ) jezikoslovna je disciplina koja proučava jezičnu funkciju i ponašanje govornih jedinica. Najmanje te jedinice koje imaju razlikovnu funkciju su fonemi (središnji pojam fonologije). Fonologija proučava sustav govornih jedinica (glasova) u jeziku, dok se fonetika bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih obilježja glasova i govora.

Fonološka transkripcija[uredi - уреди]

Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz fonološke osobine jezika, jezikoslovci rabe specijalne sustave fonoloških simbola za transkripciju fonema i njezinih alofona (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).

Uobičajeno je označiti fonološku transkripciju kosim zagradama / /.

Literatura[uredi - уреди]

  • Dalibor Brozović: Fonologija hrvatskoga književnoga jezika, u: S. Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
  • Zrinka Jelaska: Fonološki opisi hrvatskoga jezika: glasovi, slogovi, naglasci. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2004. ISBN 953-169-069-0


Linguistics stub.png Nedovršeni članak Fonologija koji govori o lingvistici je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.