H-8 (film)

Izvor: Wikipedia
H-8
Režija Nikola Tanhofer
Producent Jadran film
Scenario Zvonimir Berković
Tomislav Butorac
(prema ideji Zvonimira Berkovića i Nikole Tanhofera)
Uloge Antun Vrdoljak
Boris Buzančić
Đurđa Ivezić
Vanja Drach
Mira Nikolić
Marijan Lovrić
Antun Nalis
Mia Oremović
Stane Sever
Pero Kvrgić
Marija Kohn
Fabijan Šovagović
Ljubica Jović
Ivan Šubić
Siniša Knaflec
Rudolf Kukić
Andro Lušičić
Muzika Dragutin Savin
(Pjesma "Sretan put": Ljubo Kuntarić)
Fotografija Slavko Zalar
Montaža Radojka Ivančević
Datum(i) premijere 1958.
Trajanje 105 min.
Zemlja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija FNR Jugoslavija
Jezik srpskohrvatski
H-8 na Internet Movie Database

H-8 je jugoslavenski igrani film snimljen 1958. godine u režiji Nikole Tanhofera. Film se temelji na istinitoj priči o fatalnoj nesreći koju je prouzrokovao nepoznati vozač autobusa 1957. godine. "H-8" su početni znakovi njegovih registarskih pločica, i jedini podatak o počinitelju zločina.

Film je na Festivalu igranog filma u Puli 1958. god. osvojio Veliku zlatnu Arenu za najbolji film.

Sadržaj[uredi - уреди]

U noći 14. travnja 1957. godine na zagrebačkom autoputu se sudare autobus i tvornički kamion. Sudar je preticanjem uzrokovao nepoznati vozač koji odmah poslije toga hladnokrvno gasi svjetla i bježi, a da se nije ni osvrnuo. Ostatak filma prati događanja u autobusu i kamionu sve do same nesreće. Upoznajemo sudbine putnika autobusa - studentice klavira Alme Novak, novinara Borisa, njegovog kolege i prijatelja, propalog glumca Kreše Miljuša i njegove supruge, vozača Josipa Baraća, njegovog pomoćnika Janeza Pongraca i drugih. Istovremeno, pošiljku lima kamionom prevozi šofer Rudolf Knez, a prate ga njegov sin Vladimir i njegov poznanik iz zatvora Franjo Rosić, koji im se naknadno priključi. Istovremeno, pripovjedači zlokobno najavljuju skoru nesreću i brojeve sjedala poginulih putnika autobusa, a oni stalno mijenjaju sjedišta.

Uloge[uredi - уреди]

Kritike[uredi - уреди]

Daniel Rafaelić je za Filmski leksikon zapisao:

"Jedan od najcjenjenijih hrvatskih filmova, H-8... se podjednako odlikuje dojmljivom glumom, režijom i montažom. Na početku filmskog izlaganja razotkriva se završni rasplet – sudar autobusa i kamiona, a čak se i otkriva broj poginulih te brojevi mjesta na kojima su ti ljudi sjedili. Napetost proizlazi iz činjenice što likovi tijekom vožnje izmjenjuju svoja mjesta, a poistovjećivanje gledatelja i likova pojačava isticanje tvrdnje da se radi o istinitom događaju (uzročnik sudara pobjegao je s mjesta nesreće, a jedino je zapamćen početak njegove registracije: H-8...). Likovi su slojevito oblikovani, ritam je uzoran, a cjelina ostvaruje tipičan jugoslavenski mikrosvijet toga vremena odnosno panoramu složenoga društva."[1]

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]