Dunja

Izvor: Wikipedia
Dunja
Dunjini cvjetovi
Dunjini cvjetovi
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Potporodica: Maloideae ili Spiraeoideae[1]
Rod: Cydonia
Vrsta: C. oblonga
Dvojno ime
Cydonia oblonga
Mill.
Područje života

Dunja (Cydonia oblonga) je jedina vrsta roda Cydonia (Maloideae, Rosaceae). Njeno botaničko ime potiče od grčkog grada Kydonia (danas Hanija) na sjeverozapadu ostrva Krita. U Jermeniji i Iranu dunja se može naći u prirodi.

Opis[uredi - уреди]

Plod dunje

Stablo dunje je 4 do 6 m visoko drvo koje se može naći u Aziji i Evropi. Cvjeta u maju i junu i ima bijele do ružičaste cvjetove. Latice cvjetova su duge između 2 i 5 cm. Pošto se u toplijim predjelima bolje osjeća, kultiviše se najčešće u vinogradarskom okruženju.

Plod dunje je sličan plodu jabuke ili kruške (odakle i potiču dvije sorte dunje; jabukolika i kruškolika). Od dunja je moguća priprema kompota, želea, kao i sokova.

Dunje se često sade u podnožjima drveta kruške i drugih visokih voćnih stabala i rađaju nakon 4 do 8 godina. Razmnožavanje putem pelcera i ukrštanjem uspijeva samo ponekad.

Plod dunje sadrži veoma puno vitamina C, zatim kalijum, natrijum, cink, gvožđe, bakar, mangan, pektin i druge organske i neorganske kiseline. Sjeme dunje sadrži različite sluzi, ulja kao i otrovni cijanid glikozid (Cyanid-Glykosid).

Simbolika[uredi - уреди]

Dunja važi kao simbol ljubavi, sreće, plodnosti, pameti, ljepote, postojanosti i neprolaznosti.

U antičkim legendama, dunjom su bogovi određivali sudbine. Ona je bila plod Afrodite i Geje. Paris ju je, po obećanju lijepe Helene, predala Afroditi kao najljepšoj od svih boginja.

Sastav i upotreba[uredi - уреди]

Ima oko 20% sluzi, pektina, oko 8% raznih šećera, oko 1% jabučne kiseline, 15% masnog ulja, amigdalina (0,5%) emulzina, protida i tanina.

Upotrebljava se kao sluzavo sredstvo za izradu emulzija i mikstura protiv kašlja, kao voda za obloge, protiv opekotina, za kozmetiku i u industriji. Danas se bez razloga upotrebljava mnogo manje nego ranije. Grci i Rimljani su dunju mnogo cijenili kao blago sretstvo protiv proliva (tanin i sluz). Prisutna cijanovodonična kiselina u sjemenu čini da lokalno anestezira. Ako se za izradu sluzi upotrebi zdrobljeno sjeme, u njemu može biti toliko ove kiseline, da se mogu pojaviti i slučajevi trovanja. Zato sluz treba praviti od cijelog sjemena, ako se ne želi istovremeno dejstvo sluzi i cijanovodonične kiseline.

U industrijskim zemljama dunjino sjeme se sve više upotrebljava.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Potter, D., et al. (2007). Phylogeny and classification of Rosaceae. Plant Systematics and Evolution. 266(1–2): 5–43.