Dušan Bajević

Izvor: Wikipedia
Dušan Bajević

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-N0622-0030, Fußball-WM, Schottland - Jugoslawien 1-1.jpg|250px|Dušan Bajević (levo) na utakmici Svetskog prvenstva 1974. protiv Škotske.]]
Dušan Bajević (levo) na utakmici Svetskog prvenstva 1974. protiv Škotske.

Lični podaci
Pozicija napadač
Seniorski klubovi *
God. Klub Uta. (Gol.)
1966-1977
1977-1981
1981-1983
Velež Mostar
AEK Atina
Velež Mostar
277 (144)
106 (65)
45 (22)
Reprezentacija **
God. Reprezentacija Uta. (Gol.)
1970-2077 Jugoslavija 37 (29)
Trenerska karijera
1984–1998
1999–2002
2003–2004
2004–2005
2006–2007
2007–2008
2008–2010
2010–2011
Velež Mostar
PAOK
Olimpijakos
AEK Atina
Crvena zvezda
Aris Solun
AEK Atina
Omonija

* Datum aktuelizovanja: 17. oktobar 2011.
** Datum aktuelizovanja:

Dušan Bajević, bivši jugoslovenski fudbaler i bosanskohercegovački fudbalski trener, rođen 10. decembra 1948. godine u Mostaru.

Igračka karijera[uredi - уреди]

Karijeru je započeo u mostarskom Veležu, za koji je odigrao oko 400 utakmica i postigao 170 golova. U Veležu je igrao od 1967. do 1975. godine, a onda prešao u grčki AEK, sa kojim je osvojio dve titule šampiona Grčke. U Velež se vratio 1981. godine i u ovom klubu ostao do kraja karijere, 1983. godine. Za reprezentaciju je odigrao 37 utakmica i postigao 29 golova. Bio je učesnik Svetskog prvenstva u Nemačkoj 1974, a utakmici protiv Zaira, koju je Jugoslavija pobedila sa 9:0, postigao je tri gola. Drži rekord po broju golova za reprezentaciju Jugoslavije u jednoj utakmici. U meču protiv Venecuele pet puta je zatresao mrežu. Sa 164 gola drugi je (iza Slobodana Santrača – 218 golova) na listi najboljih strelaca jugoslovenskog fudbalskog prvenstva svih vremena. Najuspešniji je bio u sezoni 1969/70, kada je Santračem podelio prvo mesto na listi najboljih strelaca sezone, sa 20 golova. Ostao je upamćen po nadimku „Princ sa Neretve“

Trenerska karijera[uredi - уреди]

Neposredno po završetku igračke, počeo je karijeru fudbalskog trenera, u Veležu, s kojim je 1986. godine osvojio Kup Jugoslavije, tadašnji Kup maršala Tita. Velež je u finalu pobedio zagrebački Dinamo sa 3:1, a 1987. godine igrao je u finalu. U AEK se, kao trener, vratio 1988. godine i iste sezone je sa ovim klubom osvojio titulu prvaka Grčke, prvu za AEK posle 10 godina. AEK je pod Bajevićevim vođstvom prvak Grčke bio još tri puta, uzastopno (1992, 1993, 1994). Bajević je 1997. postao trener Olimpijakosa, s kojim je iste sezone osvojio titulu prvaka Grčke, a 1999. „duplu krunu“, prvenstvo i Kup. Posle Olimpijakosa kratko se zadržao u solunskom PAOK-u, kome je doneo Kup Grčke 2001. godine. U AEK se vratio 2002. Neki od navijača AEK-a su ga vrlo neprijatno dočekali, jer nisu zaboravili Bajevićev prelazak u redove najvećeg rivala Olimpijakosa. Iako je sa AEK-om ponovo postigao zapažene rezultate, između ostalog i u Ligi šampiona, Bajević je zbog velikih pritisaka napustio klub. Ponovo je seo na klupu Olimpijakosa, s kojim je iste sezone, sa deset osvojenih bodova u grupi, bio nadomak plasmana u drugu rundu Lige šampiona, ali je zato „dogurao“ do četvrte runde rundu Kupa UEFA. U maju 2006. Dušan Bajević je postao trener Crvene zvezde, do 10. marta 2007. kada posle poraza od Vojvodine od 3:0 napušta klub.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Dušan Bajević
Prethodnik:
Valter Zenga
treneri Crvene zvezde Nasljednik:
Boško Đurovski