Branislav Sekulić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Branislav Sekulić
Lični podaci
Datum rođenja29. listopada 1906.
Mjesto rođenjaSrbija Beograd, Srbija
(tada  Kraljevina Srbija)
Datum smrti24. rujna 1968.
Mjesto smrtiŠvicarska Bern, Švicarska
NacionalnostSrbin
Pozicijanapadač
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1921 – Kraljevina Jugoslavija FK Dušanovac
0000 – 1922 Kraljevina Jugoslavija FK Karađorđe
1922 – 1926 Kraljevina Jugoslavija SK Jugoslavija 126 (110)
0000 Francuska SO Montpellier
0000 Francuska Club Français
1930 – 1931 Švicarska Grasshopper
1931 – 1935 Švicarska Urania Genève
1935 – 1937 Kraljevina Jugoslavija SK Jugoslavija
1937 Kraljevina Jugoslavija Jedinstvo Beograd
1942 – 1943 Kraljevina Jugoslavija Jedinstvo Beograd
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
1925 – 1936 Kraljevina Jugoslavija Kraljevina Jugoslavija 17 (8)
Trenirani klubovi
0000 Kraljevina Jugoslavija HGŽK Cibalia
1948 – 1951 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija FK Vojvodina
1953 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Crvena zvezda
1957 – 1962 Švicarska Fribourg
1958 – 1960 Švicarska Švicarska
1962 – 1963 Belgija RFC Liège
1964 – 1965 Švicarska Young Fellows Juventus
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 26.6.2018.

Branislav "Bane" Sekulić (srpski: Бpaниcлaв "Бaнe" Ceкулић; Beograd, 29. oktobra 1906.Bern, 24. septembra 1968.), je bio jedan od najboljih jugoslovenskih fudbalera između dva rata, istaknuti trener i pedagog.

Počeo je da igra u beogradskim klubovima Javor, Dušanovac, Karađorđe i Soko kao igrač podmlatka, da bi već 1921. sa bratom Dragutinom zaigrao za prvi tim Dušanovca - sa svega 15 godina! Obojica su igrali i u Karađorđu (Bane kao centarfor) i osvojili prvenstvo drugog beogradskog razreda.

Posle Sokola, prelazi u beogradsku SK Jugoslaviju u čijem podmlatku su već igrali braća "Moša" i Nikola Marjanović, "Baja" Dragićević, "Čiča" Luburić i Dača Đurić. Sa ovim igračima doživeo je punu igračku afirmaciju i u dresu SK Jugoslavije odigrao je 156 utakmica i postigao 110 golova. Kao odličan tehničar i dobar strelac, posebno se istakao u prvenstvu 1924. i 1925. kad je SK Jugoslavija osvojila dve jedine titule prvaka države. Igrao je na mestu centarfora, leve polutke a najčešće kao levo krilo.

Uz 28 utakmica za reprezentaciju Beograda i dve za "B" ekipu Jugoslavije (19341937), za koji je postigao jedan gol, odigrao je i 17 utakmica za najbolju selekciju Jugoslavije i postigao osam golova. Debitovao je 4. novembra 1925. u prijateljskoj utakmici protiv Italije (1:2) u Padovi, a poslednju utakmicu odigrao je takođe u prijateljskoj utakmici 13. decembra 1936. protiv Francuske (0:1) u Parizu.

Branio je boje Jugoslavije na prvom Svetskom prvenstvu 1930. u Urugvaju, a 26. avgusta 1934. protiv Poljske (4:1) u Beogradu postigao je tri gola.

Kad je jula 1926. napustio Jugoslaviju, bio je među prvim jugoslovenskim fudbalerima koji su kao profesionalci igrali u inostranstvu. U Francuskoj je igrao za Monpelje i Klub Franse, i na kup utakmici Monpelje - SAP (11:0) postigao devet golova! Igrao je i u Švajcarskoj za ciriški Grashoper i ženevsku ekipu Urania.

Vrativši se u Jugoslaviju, u sezoni 1935/36. ponovo je igrao za beogradsku SK Jugoslaviju, zatim je prešao u Jedinstvo u kome je 1937. godine završio karijeru.

Tokom Drugog svetskog rata bio je u zarobljeništvu, a posle rata se istakao kao odličan trener i pedagog. Bio je trener beogradske Crvene zvezde, novosadske Vojvodine, subotičkog Spartaka, Proletera iz Zrenjanina i Jedinstva iz Stare Pazove, a kad je 1957. napustio Jugoslaviju, bio je trener u Friburgu (1961), Liježu (19621963), u Austriji (19651966) i 1967. ponovo u Friburu (Švajcarska). U periodu 19581960. bio je trener reprezentacije Švajcarske

Posle višemesečne bolesti umro je u Gradskoj bolnici u Bernu, a sahranjen je u mestu Belfo (Belfaux) kraj Fribura.

Trofeji[uredi | uredi kod]

SK Jugoslavija[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]