Drugi anglo-nizozemski rat

Drugi anglo-nizozemski rat
Segment Anglo-nizozemskih ratova
Abraham Storck: 'Royal Prince' i ostala plovila usred Četverodnevne bitke, 1. − 4. lipnja 1666., ulje na platnu, cca. 1670.
Datum 4. ožujka 1665. – 31. srpnja 1667. Lokacija Sjeverno more, La Manche, Sjeverna Amerika, Zapadna Afrika, Istočne Indije i Karibi Ishod Sporazum iz Brede
Sukobljene strane
Nizozemska Republika Danska–Norveška Francuska	Engleska Škotska Münster
Komandanti i vođe
Johan de Witt Michiel de Ruyter Jacob van Wassenaer † Cornelis de Witt Pieter de Bitter Willem van Ghent Maurits van Nassau-Siegen Claus von Ahlefeldt Antoine Lefèbvre	Charles II. James od Yorka Vojvoda Albemarle Earl Sandwich Princ Rupert Thomas Teddiman Bernhard von Galen
Snage
131 ratni brod 250 vojnika	139 ratnih brodova 21,000 vojnika 4,200 pušaka

Drugi anglo-nizozemski rat, znan još i kao Drugi nizozemski rat (u Britaniji), odnosno Drugi engleski rat (u Nizozemskoj), započeo je 4. ožujka 1665. godine, a završen je 31. srpnja 1667. potpisivanjem Sporazuma iz Brede. Bio je to jedan u nizu pomorskih sukoba između Engleske i Nizozemske Republike, čiji su uzroci bili kombinacija političkih razlika i trgovinskih sporova.

Unatoč nekoliko inicijalnih pobjeda, engleski Royal Navy nije uspio nametnuti učinkovitu blokadu nizozemskih voda tako da je do kraja 1666. godine došlo do pat pozicije. Iako su mirovni pregovori započelo gotovo odmah, nijedna strana nije bila spremna na ustupke sve do nizozemskog napada na Medway u lipnju 1667., koji je engleskog kralja Charlesa II. prisilio na ustupke i sklapanje mira.

Mirovni sporazum riješio je niz problema koji su dugo bili aktivni, a dugoročno je omogućio da se engleske i nizozemske snage ujedine protiv ekspanzionističke politike francuskog kralja Louisa XIV. Međutim, na kratkoročnom planu, potreba Charlesa II. da se osveti za ovaj poraz ubrzo je dovela do novog sukoba 1672. godine.

Pozadina

Nakon smrti Olivera Cromwella u Engleskoj je ukinuta republika te je došlo do obnove monarhije. Nizozemska pomorska trgovina je u Prvom anglo-nizozemskom ratu pretrpjela velike gubitke, tolike da je trgovačka mornarica izgubila oko 1,600 brodova, a ribarska flota od oko 3,000 brodova bila je skoro kompletno uništena. Deset godina kasnije, Nizozemska Republika konsolidirala je svoje financije, povećala kolonijalne posjede te razvila i proširila pomorsku trgovinu u tolikoj mjeri da je čak pet puta nadmašila Englesku. Nizozemski uspjesi u Drugom švedsko-danskom ratu (1658. — 1660.) ponovo su podigli ugled nizozemske flote i politički prestiž zemlje te je dolazilo do sve jačeg suprotstavljanja interesa prekomorske trgovine između Nizozemske i Engleske. Videći da mirnodopskom konkurencijom neće moći obuzdati Nizozemsku, Engleska se ponovo odlučila za rat. Nizozemci su pokušali izbjeći novi rat posredstvom Francuske, a kad to nije uspjelo (jer su suprotnosti bile nepomirljive), u proljeće 1664. godine opremili su novu flotu, tobože za borbu protiv arapsko-berberskih i španjolskih gusara.

Početkom 1664. godine u Málagi, nizozemski admiral de Ruyter saznao je da Englezi vrše ogromne pripreme za novi rat i da će James, vojvoda od Yorka osobno preuzeti komandu nad flotom. Ubrzo su, bez formalne objave rata, Englezi okupirali nizozemske kolonije na zapadnoj obali Afrike i Novi Amsterdam (današnji New York) u Sjevernoj Americi, a admiral de Ruyter primio je tajno naređenje od parlamenta da vrati posjede kojima je u Afici upravljala Zapadnoindijska kompanija, a koje su Englezi bili zauzeli, a zatim da krene na engleske posjede u Zapadnoj Indiji. Iako je engleska flota u Cádizu bila usidrena pored njegove, de Ruyter je uspio izvršiti pripreme za ovaj dug i težak pohod prilično neprimjetno, tako da Englezi nisu ništa slutili o njegovim stvarnim namjerama. Do sredine iste godine, admiral de Ruyter vratio je većinu posjeda na zapadnoj obali Afrike i zaplijenio velik broj engleskih trgovačkih brodova. Još tijekom ovog nizozemskog pothvara, de Ruyter je bio unaprijeđen u viceadmirala Nizozemske i zapadne Frizije.

Saznavši za de Ruyterov pohod, Englezi su zaplijenili sve nizozemske trgovačke brodove u engleskim lukama i započeli krstarički rat, na što su Nizozemci opet odgovorili zapljenom engleskih brodova u svojim lukama. Zbog napada na nizozemskie konvoje u Španjolskoj, Nizozemska je 4. ožujka 1665. godine stupila u rat sa dobro obučenom flotom Engleske.

Vijest o početku rata s Engleskom stigla je do viceadmirala de Ruytera tek kada je on s flotom već bio u Zapadnoj Indiji. Iako je on poslije toga uspio Englezima stvoriti nove probleme, morao je – uslijed manjka životnih namirnica i baruta – odustati od namjere da oslobodi Novi Amsterdam.

Snage

Nizozemska flota, svjesna opasnosti od novog rata s Engleskom, dobro se pripremala za prestojeći sukob. Brojala je 97 linija brodova, 13 manjih ratnih brodova, 11 brandera i 12 galija. Sagrađen je i veći broj fregata. Nizozemski linijski brodovi bili su manji, s topovima manjeg kalibra. Ukupno je nizozemska flota imala 1,900 topova i oko 21,000 članova posade. Organizacijki je bila podijeljana na sedam eskadrila, prema broju provincija koje su činile Nizozemsku uniju.

Nizozemska je bila prva zemlja koja je uvela solidno školovanje pomorskih oficira i prva je u historiji ratnih mornarica uvela činove viceadmirala i kontraadmirala. Njezina brodogradnja dostigla je jako visoku kvalitetu i stekla je veliki ugled u svijetu, tako da su druge države naručivale brodove u njezinim brodogradilištima. Usprkos činjenici da je brodarstvo bilo temelj nizozemske privrede, nizozemska je vlada odmah po izbijanju rata donijela dramatičnu odluku da se obustavi svaka plovidba, a trgovačkim brodovima bilo je zabranjeno napuštanje domaćih luka. Time se ratna mornarica oslobodila velikog tereta čuvanja konvoja i mogla se potpuno posvetiti borbi protiv Engleske.

S druge strane, engleska flota bila je tokom deset godina mira bitno ojačana i brojala je oko 80 linija brodova i fregata, 21 manji ratni brod i 21 brander. Među linijskim brodovima bilo je i tropalubnih s po 90 topova. Ukupno je imala 4,200 topova i oko 22,000 ljudi. Od početka ovog rata na čelu engleske flote nalazio se brat engleskog kralja Charlesa II., vojvoda James od Yorka, koji će kasnije postati kralj James II. Flota je bila podijeljena u tri eskadrile, od kojih je glavna bila pod osobnom komandom vojvode od Yorka. I engleska je flota je stupila u rat dobro obučena zahvaljujući uvođenju profesionalnog oficirskog kadra i "Instrukcijama za borbu" (engleski: "Fighting Instructions") iz 1664. godine o jedrenju i borbi u flotnim sastavima.

Obje flote uvrstile su u svoj sastav i naoružane trgovačke brodove. Svoje pripreme završile su tek u svibnju, dva mjeseca nakon formalne objave rata.

Tijek rata

Adriaen van Diest: Bitka kod Lowestofta, 3. lipnja 1665. godine: Borba između nizozemske i engleske flote, ulje na platnu, oko 1670. godine.

Do prve velike bitke došlo je 13. lipnja 1665. godine kod Lowestofta, gdje su Englezi uvjerljivo pobijedili Nizozemce. Poslije 1665. godine nije bilo više velikih akcija sukobljenih flota osim što je de Ruyter uspio doći do Škotske i Norveške, uspjevši čak dopratiti jedan bogati transport koji su Englezi vrebali od Bergena do destinacije. Kasnije je nizozemska flota blokirala ušće Temze, mada Englezi nisu ni odgovorili na ovo izazivanje jer se u Londonu pojavila kuga, koja je strahovito opustošila grad pa engleska flota nije ni isplovljavala iz luka. Nizozemska je tako dobila vremena da pripremi nove brodove, i da obuči posadu, kao i da admiral de Ruyter druge admirale upozna sa svojim taktičkim planovima.

Početkom 1666. godine, Nizozemskoj su se pridružile i Francuska i Danska. Zbog svojih posebnih interesa, francuska flota nije se uopće angažirala u ratu, a Danska se ograničila samo na zatvaranje Baltičkog mora. Admiral de Ruyter je 10. lipnja − gotovo mjesec dana prije nego što su su Englezi mislili da je moguće − isplovio s flotom u potrazi za engleskim brodovima. Tako je 11. lipnja došlo do Četvorodnevne bitke, jedne od najčuvenijih u historiji pomorskog ratovanja, koja se završila potpunim porazom engleske flote.

Willem van de Velde Stariji: 'Holmesova lomača', paljenje nizozemskih trgovačkih brodova između Terschellinga i Vlielanda, 19. kolovoza 1666., ulje na platnu, 1676. godina.

Nizozemska je smatrala da je velika pobjeda koju je izvojevala u Četvorodnevnoj bitci uklonila opasnost po njenu pomorsku trgovinu te je dozvolila svojim trgovačkim brodovima da opet plove u konvojima. Jedan od takvih konvoja, od oko 150 trgovačkih brodova s vrlo malo zaštite, dana 8. kolovoza 1666. kod otoka Terschelling presrela je mala engleska flota na patrolnom zadatku pod komandom admirala Roberta Holmesa. Teško natovareni i spori trgovački brodovi bili su lak plijen brzih i dobro naoružanih engleskih ratnih brodova i praktično je cijeli nizozemski bio uništen. Taj je događaj danas poznat pod nazivom Holmesova lomača.

Da bi onemogućio opremanje i prikupljanje nove engleske flote, de Ruyter je vršio prepade na engleske luke i sidrišta. Dana 13. srpnja 1666. godine, sa 7,000 vojnika, osvanuo je pred ušćem Temze. U međuvremenu su Englezi opravili svoje brodove i okupili ih zajedno na zaštićenim lokacijama. Doznavši da su Englezi sa svojim snagama već zauzeli sva mjesta pogodna za napade, de Ruyter je odustao od desanta, a Temzu je blokirao. Kada su Englezi isplovili iz Temze, došlo je do bitke kod North Forelanda 4. kolovoza 1666. godine. Bitka se završila porazom Nizozemaca, ali nije imala velik taktički značaj.

Završetak rata

Veliki požar koji je harao Londonom od 2. do 5. rujna 1666. godine, oskudica u novcu i novo razbuktavanje kuge natjerali su engleskog kralja na mirovne pregovore koji su započeli sredinom listopada u Bredi. U vezi s time, kao posljedica potpuno pogrešne pomorske strategije Charlesa II., a i da bi lakše financirao svoj prilično rasipnički dvor, povučen je najveći dio engleske flote. Prije svega to se odnosilo na skupe linijske brodove, dok su krstarički i kolonijalni rat nastavljeni iako je nizozemska flota imala prevlast na oceanima. No, niz teških poraza ubrzo će prisiliti Charlesa da ubrza pregovore koje je do 1667. godine namjerno otezao.

Na proljeće 1667. godine, Nizozemci su u najvećoj tajnosti opremili flotu od 24 linijska broda, 20 fregata i 15 brandera pod komandom admirala de Ruytera i de Witta, brata Johana de Witta. Za tu su akciju uglavnom bili izabrani brodovi malog gaza i veće brzine.

Willem van der Stoop: Napad na Medway, lipanj 1667., ulje na platnu, XVII. vijek.

Dana 19. lipnja 1667. godine de Ruyter je na čelu te flote poduzeo jednu izvanrednu akciju koja je trajala nekoliko dana i koja je izvavala veliku paniku u Engleskoj. Iznenandnim prepadom na ušće Temze, nizozemska je flota izvršla desant i 20. lipnja zauzela Sheerness na ušću rijeke Medway u Temzu. Tu su Nizozemci uništili dosta brodova u luci i spalili velika skladišta reznovrsne robe, što se danas smatra jednim od najvećih poniženja u historiji Royal Navyja. Međutim, de Ruyter se time nije zadovoljio. S flotom je uplovio u rijeku Medway, gdje su uzvodono, u širokom rukavcima, bili usidreni brojni engleski ratni brodovi.

S taktičke strane, de Ruyterova odluka da s relativno malim snagama uplovi u same protivničke baze bila je izrazito hrabra, tim više što to više nije bio iznenandni prepad, jer su sve engleske jedinice već bile obaviještene. Pored toga, trebalo je ploviti u neposrednoj blizini engleskih obalnih baterija, koje su štitile donji tok rijeke. Tu su se odigravali snažni dvoboji brodskih i obalnih topova. Preciznim gađanjem i jakom vatrom, nizozemska eskadrila uspjela je nadvladati obalne baterije. Bilo je izgubljeno dosta vremena, ali je put bio otvoren.

Nizozemski brodovi nastavali su plovidbu uzvodno pod punim jedrima, ali ubrzo su naišli na veliku zaštitnu barijeru koju su Englezi postavili kod Upnora, preko cijele širine toka rijeke Medway. Nizozemci su odmah počeli uništavati englesku obranu koristeći brandere i manje brodove. Iskrcani su i vojni odredi koji su s kopna pomagali uklanjanju prepreke. Bio je to dugotrakan i mukotrpan posao. Nakon dva dana Nizozemci su uspjeli ukloniti prepreku i nastaviti put uzvodno. Nekoliko sati kasnije, nizozemski su brodovi naišli na veliko sidrište engleskih brodica.

Nizozemci su uspjeli uništiti devet velikih linijskih brodova, a mnoge druge su oštetili. Zadovoljan tako velikim uspjehom, admiral de Ruyter krenuo je sa svojom eskadrilom nizvodono, tegleći sa sobom u Nizozemsku zaplijenjeni linijski brod HMS Royal Charles, zastavni brod admirala Georgea Moncka. Prije nego što su Englezi stigli bilo što poduzeti po tom pitanju, de Ruyter je napustio engleske rijeke 23. lipnja 1667. godine bez gubitaka, nakon pet dana haranja.

U Londonu je tih dana vladala velika panika. Obaviješteni o uspješnim akcijama nizozemske flote, stanovnici su očekivali se da će se svakog trenutka pojaviti neprijateljski brodovi. To bi značilo vjerovatno potpuno uništenje Londona, čije su četiri petine već bile uništene u požaru prethodne godine. No, srećom po Engleze, nizozemska flota nije doplovila do Londona, zadovoljivši se time što je opet uspjela zaustaviti plovidbu engleskih brodova u La Mancheu i njegovim lukama, čime je Engleskoj nanijela ogromnu štetu.

Kada se 6. srpnja de Ruyter ponovo pojavio pred Temzom, mirovni pregovori su ubrzani. Desantni prepad Nizozemaca 12. srpnja Englezi su uspješno odbili. Do kraja rata, Nizozemci su operirali u Temzi i na obalama Engleske. Ni kod njih rat nije bio popularan. Stoga je 21. srpnja 1667. godine potpisan mirovni sporazum u Bredi. Unatoč velikim postignućima u poslednjoj godini rata, Nizozemska nije postigla veće olakšice Zakonā o plovidbi, iako su određene koncesije u korist Nizozemaca realizirane; dobila je englesku koloniju Surinam, ali je izgubila Novu Nizozemsku i ponovo morala priznati autoritet engleske zastave.

Literatura

• Armitage, D. (2000). The Ideological Origins of the British Empire. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521789783. 
• Ashley, M. P. (1961). Great Britain to 1688: A Modern History. Ann Arbor: University of Michigan Press. OCLC 875337369. 
• Boxer, C. R. (1974). The Anglo-Dutch Wars of the 17th Century, 1652–1674. London: H.M.S.O.. ISBN 9780112901693. 
• Bruijn, J. R. (2011). The Dutch Navy of the Seventeenth and Eighteenth Centuries. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780986497353. 
• Fox, F. L. (2018). The Four Days' Battle of 1666. Barnsley: Seaforth. ISBN 9781526737274. 
• Geyl, P (1936). „Johan de Witt, Grand Pensionary of Holland, 1653–72”. History 20 (80): 303–319. DOI:10.1111/j.1468-229X.1936.tb00103.x. JSTOR 24401084. 
• Goslinga, C. C. (2012). A Short History of the Netherlands Antilles and Surinam. The Hague: Springer. ISBN 9789400992894. 
• Graham, E. J. (1982). „The Scottish Marine during the Dutch Wars”. The Scottish Historical Review 61 (1): 67–74. JSTOR 25529449. 
• Groenveld, S. (1991). „Popery, Trade and Universal Monarchy”. The Historical Journal 34 (4): 955–972–29. DOI:10.1017/S0018246X00017386. JSTOR 2639590. 
• Hainsworth, D. R.; Churches, C. (1998). The Anglo-Dutch Naval Wars, 1652–1674. Stroud: Sutton. ISBN 9780750917872. 
• Israel, J. I. (1995). The Dutch Republic: Its Rise, Greatness, and Fall, 1477–1806. Oxford University Press. ISBN 9780198730729. 
• Hughes, E. (1934). Studies in Administration and Finance 1558–1825. Manchester University Press. 
• Jackson, Clare (2021). Devil-land: England under siege, 1588 to 1688. Allen Lane. ISBN 978-0241285817. 
• Jones, J. R. (2013). The Anglo-Dutch Wars of the Seventeenth Century. New York: Routledge. ISBN 9781315845975. 
• Kloster, W. (2016). The Dutch Moment: War, Trade, and Settlement in the Seventeenth-Century Atlantic World. Ithaca: Cornell University Press. ISBN 9781501706677. 
• Le Couteur, Penny; Burreson, Jay (2003). Napoleon's Buttons: How 17 Molecules Changed History. Jeremy Tarcher. ISBN 978-1585422203. 
• Lynn, J. A. (1999). The Wars of Louis XIV, 1664–1714. London: Longman. ISBN 9780582056299. 
• MacInnes, A. I. (2008). „Scottish Circumvention”. Making, Using and Resisting the Law in European History. Pisa: PUP. str. 109–130. ISBN 9788884925497. 
• Miller, John (1991). Charles II. Weidenfeld & Nicolson. ISBN 978-0297812142. 
• Molhuysen, P. C.; Blok, P. J. (1911). Nieuw Nederlandsch Biografisch Woordenboek. Leiden: Sijthoff. 
• Murdoch, Steve (2010). The Terror of the Seas? Scottish Maritime Warfare, 1513–1713. Leiden: Brill Academic Publishers. ISBN 978900418568-5. 
• Ogg, D. (1934). England in the Reign of Charles II. Oxford University Press. str. 357–388. OCLC 490944369. 
• Palmer, M. A.J. (April 1997). „The 'Military Revolution' Afloat: The Era of the Anglo-Dutch Wars and the Transition to Modern Warfare at Sea”. War in History 4 (2): 123–149. DOI:10.1177/096834459700400201. JSTOR 26004420. 
• Pincus, S. C. A. (1992). „Popery, Trade and Universal Monarchy”. Engl. Hist. Rev. 107 (4): 1–29. DOI:10.1093/ehr/CVII.CCCCXXII.1. JSTOR 575674. 
• Pincus, S. C. A. (2002). Protestantism and Patriotism: Ideologies and the Making of English Foreign Policy. Cambridge University Press. ISBN 9780521893688. 
• Pomfret, J. E. (1973). Colonial New Jersey: A History. New York: Scribner. ISBN 9780684133713. 
• Rodger, N. A. M. (2004). The Command of the Ocean: A Naval History of Britain, 1649–1815. London: Penguin. ISBN 9780713994117. 
• Rommelse, G. (2006). The Second Anglo-Dutch War (1665–1667). Hilversum: Verloren. ISBN 9789065509079. 
• Rommelse, G. (2010). „The role of mercantilism in Anglo-Dutch political relations, 1650–74”. The Economic History Review 63 (3): 591–611. DOI:10.1111/j.1468-0289.2009.00491.x. JSTOR 40929818. 
• Rosende, Carlos (2019). „The 'Deepest Insult . . . since the Norman Invasion'”. Naval History Magazine 33 (1). Pristupljeno 4 October 2023. 
• Seaward, Paul (1987). „The House of Commons Committee of Trade and the Origins of the Second Anglo-Dutch War, 1664”. The Historical Journal 30 (2): 437–452. DOI:10.1017/S0018246X00021518. 
• Sherman, Arnold A (1976). „Pressure from Leadenhall: The East India Company Lobby, 1660-1678”. The Business History Review 50 (3): 329–355. DOI:10.2307/3112999. JSTOR 3112999. 
• Van der Aa, A. J. (1867). Biographische Woordenboek der Nederlandenen. Allart. 
• Vries, P. (2015). State, Economy and the Great Divergence: Great Britain and China, 1680s–1850s.. New York: Bloomsbury. ISBN 9781472529183. 
• Wilson, C. W. (2012). Profit and Power: a Study of England and the Dutch Wars. The Hague: Springer. ISBN 9789401197625.