Država Kayah

Izvor: Wikipedia

Država Kayah (također poznata i pod nazivom Država Karenni) je država u Mjanmaru. Smještena je u istočnom Mjanmaru, te okružena sa sjevera Državom Shan, na istoku s tajlandskom provincijom Mae Homng Son, a na jugu i zapadu sa Državom Kayin. Smještena je otprilike između 18° 30' and 19° 55' sjeverne geografske širine te između 94°40' i 97° 93' istočne geogtrafske duđine. Površina iznosi 11,670 km² (4,530 kv. milja). Glavni grad je Loikaw (također izgovaran kao Loi-kaw). Procjenjeno stanovništvo je, prema UNICEF-u godine 1998. iznosilo 207.357 ljudi. Nastanjuju ga pretežno pripadnici sino-tibetanske etničke grupe Karenni, isto tako poznati kao Crveni Kareni ili Kayah.

Demografija[uredi - уреди]

Etnografi su između sedam i deset etničkih grupa (ne računajući etničke pod-grupe) klasificirali kao domoriodačke u Državi Kayah. Uz to narodi Shan, Intha i Bamari đive na sjeveru, a Pa-O u susjednim brdima. Svaka je grupa poznata pod više od jednim imenom. Etnički identiteti u Državi Kayah su složeno pitanje, a još složenijim ga čini postojeća politička situacija. Prema popisu stanovništva iz 1983, godine koje je proveo UN i burmanska vlada, Kayahi su činili većinu od 56,12%, a Bamari (17,58%), Shan (16,66%), Kareni (6,45%), miješane rase (2.08%), i ostale grupe činile manjinu. Etnolingvisti razlikuju slijedće lingvističke grupe u Državi Kayah:

  1. Karenni (Crveni Kareni)
  2. Padaung (Kayan)
  3. Bwe
  4. Geba (Bijeli Kareni)
  5. Manumanaw
  6. Yantale
  7. Zayein (Lahta)
  8. Geko
  9. Yinbaw
  10. Paku

Organizacija[uredi - уреди]

Glavni grad države je Loikaw. Država je podijeljena u 4 oblasti (Bawlake, Kantarawaddy, Kyebogyi and Mong Pai) koje se dijele na sedam gradskih područja sa 106 četvrti i sela.

Ekonomija[uredi - уреди]

Država Kayah posjeduje primarno agrarnu ekonomiju. Glavna kultura je riža, koja se uglavnom navodnjava, dok ostale važne kulture uključuju proso, zob, sezam, kikiriki, češnjak i povrća. Mineralni resursi uključuju alabastar, lim i tungsten. Vrijedno drvo kao tikovina i borovina su se također nekada proizvodilo, ali su šume uglavnom sve posječene zahvaljujući ilegalnoj sječi ohrabrenoj od Tatmadawa (burmanske vojske). Hidroelektrana kraj vodopada Lawpita van Loikawa je od strateške važnosti, jer daje oko 20% električne energije Mjanmaru.

Država Kayah ima teoretski turistički potencijal, ukoliko se smiri politička situacija. Država ima atraktivne planine, rijeke, jezera i vodopade; međutim, transport i komunikacije su teški. Trenutno je Država Kayah strancima otvorena jedino uz dozvole, koje se teško dobavljaju ovisno o trenutnoj vojnoj situaciji. Čak i uz dozvolu, obično je kretanje ograničeno u radijusu od25 od Loikawa. Centralna vlast trenutno pod punom kontrolom drži samo Loikaw i dijelove zapadne polovice države.

Historija[uredi - уреди]

Za historiju prije godine 1948, v. Države Karenni.

U augustu 1948. je Karenni vođa U Bee Htu Re bio ubijen od strane milicije vjerne centralnoj vlasti zbog svog protivljenja planovima da se Države Karenni uključe u Burmansku Uniju. Nakon toga je izbio oružani ustanak koji traje do današnjih dana.

5.10. 1951. Država Karenni je, temeljem Istražnog Zakona, preimenovana u Državu Kayah.

Godine 1957. su grupe boraca za nezavisnost, već ranije aktivne u području, formirale Karenni nacionalnu progresivnu partiju (KNPP), koju je podržavala vlastita vojska Karenni Armija (KA). Osim kraćeg primirja godine 1995, KA otada do danas vodi borbu. Suparnici KNPP uključuju ljevičarsku Kayansku Partiju Nove zemlje (KNLP), te Karenni nacionalnoslobodilački front (KNPLF), a obje organizaciju su sada saveznici burmanske vojske.

Godine 1976. je mjanmarski Državni savjet za obnovu zakona i reda (SLORC) pojačao kampanju s ciljem gušenja Karenni nezavisnosti te započeo program premještaja stanovništva, nasilno premještajući seljake u područja za relokaciju kako bi borce za nezavisnost lišio podrške. Mjanmarska vlada je bila optužena za masovno kršenje ljudskih prava u regiji. Tvrdilo se da seljaci žive pod stalnom prijetnjom silovanja, premlaćivanja, vansudskih hapšenja i pogubljenja, regrutacije za ropski rad u mjanmarskoj vojsci, te rekviriranje hrane i imovine bez kompenzacije. Također se tvrdilo da centri za premještaj nemaju adekvatnu vodu, hranu, liječničke službe i škole. Procjenjuje se da je 50.000 Karennija klasificirano kao IDP-ovi (interno raseljene osobe) a još tisuće ih živi u izbjegličkim logorima u Tajlandu.

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]