Celer

Izvor: Wikipedia
Celer
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Apiales
Porodica: Apiaceae
Potporodica: Apioideae
Rod: Apium
Vrsta: A. graveolens
Dvojno ime
Apium graveolens
L.
Područje života

Celer (Apium) (od grčkog σέλινον, sélinon: Peršin), odnosno uobičajenih narodnih naziva ak, červez, opih, pitomi celer, selen, zelena.

Opis biljke[uredi - уреди]

Celer je zeljasta godišnja, dvogodišnja ili višegodišnja biljka iz porodice štitarki s mesnatim ili vretenastim, a katkada i gomoljasto odebljalim korijenom, te razgranjenom stabljikom visokom 40 - 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, a listići su klinastog oblika na vrhu urezani i nazubljeni. Cvijetni štit je s kratkom peteljkom zrakast s bijelim i sivobijelim cvjetovima koji cvjetaju od srpnja do rujna, a kuglasti plod je rebrast. Na cijeni je kao vrlo vrijedna ljekovita biljka.

Miris i okus[uredi - уреди]

Korijen ima svojstveno aromatičan miris, koji nije svakome ugodan, obiluje eteričnim uljima (terpeni) kojima zahvaljuje svoju aromu i okus, a sam gomolj štiti od bakterija, gljivica i prirodnih neprijatelja. Okus vrtnog celera je oštar i začinski, ali kuhan ima blagi i ugodan ukus. Vrtni celer se cijeni zbog svoje delikatne arome, koja oplemenjuje jela, obogaćujući okus jelima od povrća, ali i voća (odlično se slaže s jabukom).

Povijest i rasprostranjenost[uredi - уреди]

Raste od Azije do sjeverne Afrike, preko Sredozemlja do Europe i Engleske, a kao divlja samonikla biljka bio je poznat još u pradavna vremena, koja raste na obalama, vlažnim i močvarnim područjima. Kao vijenac se nosio na pogrebnim svečanostima u starom Egiptu i nađen je u grobnicama faraona. U Homerovoj Odiseji se spominje kako su livade na otoku Kalipsu bile prekrivene ljubicama i celerom, a bio je i simbol ljepote i veselja. Starim Grcima je bio najomiljenije cvijeće za grob i žalost. Kod starih Rimljana bio je simbol smrti i za nekoga na umoru govorili bi: "Apio indiget" (preostaje mu samo celer). Hipokrat ga je preporučivao svima koji imaju treperave živce. Francuski fitoterapeut Maurice Mességué je u svojim knjigama o ljekovitom povrću i bilju naveo stare narodne izreke: "Kad bi žena samo znala kako će joj muž biti snažan ako jede puno celera, išla bi i na kraj svijeta da mu ga nabavi" i "Kad bi muž znao pravi učinak celera, zasijao bi njime cijeli vrt". A narodna urečica glasi: "Tko na srcu ima feler, treba uvijek jesti celer". Također je i popularan u tradicionalnoj kineskoj medicini koja ga preporučuje za snižavanje krvnog tlaka.

Od 16. stoljeća počinje njegov uzgoj kao kultivirane biljke i danas se nalazi u gotovo svakom vrtu, a u današnjih Grka celer je simbol sreće i veselja, dok su Francuzi oduvijek uživali u njemu hvaleći ga uzrečicom: "Ne treba se plašiti mukotrpnog puta do Rima radi ljubavi i celera".

Prehrana[uredi - уреди]

Celer se koristi u jelima i za pripremu juhe, a sjeme se upotrebljava kao začin. Čak i nakon dugog potapanja u vodu biljka ostaje čvrsta dodajući juhi teksturu. Na jugu Europe celer se obično upotrebljava svjež.

Energetska vrijednost 100 g celera (korijen s lišćem) je mala - iznosi 14 kcal/59 kJ. Od toga je 0,69 % bjelančevina, 2,97 % ugljenohidrata i 0,17 % masti. Izvrstan je izvor vitamina K (29,3 μg, što čini 29 % preporučenog dnevnog unosa) i dijetalnih vlakana (1,6 g/14 kcal ili 11,5 g/100 kcal, preporuke su 3 g/100 kcal), a ostale potrebne minerale i vitamine sadrži u malim količinama.

Ljekovito djelovanje[uredi - уреди]

Apium graveolens

Ljekovite su tvari najviše sadržane u sirovom, svježe istisnutom soku iz korijena, listova i stabljike, no kod pripravljanja treba izbjeći prisustvo listova, jer oni čine sok gorkim. Sadrži sve vitamine B kompleksa, vitamin C, vitamin A, vitamin E, minerale, kalcij, natrij, alkaloid apiin, asparagin, eterično ulje (Oleum Apii).

Jedenjem celera ili pijenjem soka, eterična ulja celera djeluju antibakterijski i antimikotički u ustima, grlu, želucu i crijevima, djeluju na mokraćni sustav, izlučuju se i putem bubrega, dezinficirajući i dalje sluznice, pomažući na taj način kod upala mokraćnih puteva i tegoba s mokrenjem, djeluju pročišćavajuće i potiču stvaranje žuči. Stimulira rad bubrega i snažno pospješuje menstruaciju. Sjemenke celera u Engleskoj i Australiji se već dugo koriste kao tradicionalni lijek protiv raznih tipova artritisa.

  • Posebno upozorenje:
Za vrijeme trudnoće može dovesti do neželjenih smetnji.
Stimulira rad bubrega i njegove funkcije, stoga kod oboljelih bubrega treba posebno paziti.
Za dijabetičare je najbolje da ga uzimaju kuhanog, a oprez je potreban jer sadrži ugljikohidrate.
Postoje osobe alergične na celer.

Alergije[uredi - уреди]

Za ljude alergične na celer, on može dovesti do fatalnog anafilaktičkog šoka. Alergen se ne uništava pri kuhanju. Korijen biljke sadrži više alergena od stabljike. Celer spada u malu grupu namirnica koje mogu izazvati jake alergijske reakcije, čak i ako se jede hrana koja je obrađena sa strojevima koji su prethodno korišteni za obradu celera, što otežava izbjegavanje ovakve hrane.

Zanimljivosti[uredi - уреди]

  • Celer sadrži androsteron, hormon za koji se smatra da privlači žene.
  • Dr. Brown's proizvodi bezalkoholno piće sa ukusom celera pod imenom Cel-Ray.
  • Zečevi jedu dosta celera, ali ne gube na težini jer bakterijska flora koja se nalazi u njihovom slijepom crijevu uključuje i mikroorganizme koji mogu razgraditi celulozu iz celera u oblik koji životinja može apsorbirati.
  • Anafilaksija izazvana vježbanjem se može pogoršati jedenjem cele
  • Jestiva drška celera ne predstavlja njegovo stablo kao što se često misli, već je u stvari peteljka lista.
  • Na filmu lomljenje drški celera uz mikrofon se koristi za oponašanje zvuka lomljenja kostiju.
  • Kod određenog broja ljudi konzumiranje celera izaziva utrnuće jezika.

Vidi i[uredi - уреди]

Bio Vegeta

Vanjske veze[uredi - уреди]

Wikispecies-logo.svg
Wikivrste ima informacije vezane uz: