Bezdanjača
Bezdanjača je je nepristupačna špilja kod Vrhovina u Lici, Hrvatska. Istovremeno je poznata i kao jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta iz perioda kasnog srednjeg bronzanog doba. U pećini je nađeno ukupno 57 grobova u kojima je bilo sahranjeno dvije stotine osoba. Istraživanja je 1971. god. vodila Ružica Dreksler-Bižić.
Bezdanjača pripada skupini špilja sa nekropolama iz bronzanog doba sa sličnim nalazima: Pećina u Ličkom Lešćku, Jozgina pećina u Jozgovcu kod Gospića. To je vrijeme kada je stanovništvo iz perioda neolita, zajedno sa novopridošlim doseljenicima prispjelim tokom eneolita, počelo simbiozu u procesu etnogeneze koja će u željeznom dobu dovesti do stvaranja Ilira, u ovom slučaju naroda Japoda.[1]
U Bezdenjači su zastupljena dva vremenska horizonta:
- stariji sa nalazima iz srednjeg bronzanog doba
- mlađi sa nalazima iz mlađeg bronzanog doba
U špilji sa jamskim ulazom se nalaze skeletni grobovi s prilozima, čitave keramičke posude, posebna kultna mjesta - vatrišta sa spaljenim ostacima životinja. Pokojnici su bili samo položeni na pod špilje, ili u vrlo plitke jame. Apsolutni datumi, dobiveni metodom radioaktivnog ugljika kreću se od 1401. - 917. god p.n.e.
Alojz Benac smatra da je Bezdanjača bila središnje kultno mjesto jednog većeg područja, što znači da nije bila u funkciji samo jednog obližnjeg naselja. Činjenica da je u nekropoli svim pokojnicima poklonjena jednaka pažnja, gotovo jednak obred, ukazuje na mogućnost da se radi o određenom društvenom sloju šireg područja. Na osnovu pogrebnog obreda i samog izgleda špilje kao metafore podzemnog svijeta, predpostavlja se da su pokopane osobe na tom području vodile brigu o kultu i religijskim obredima ove bronzanodobne populacije - Protojapodima.[2]
Kasnije, u mlađem bronzanom dobu, na ovim prostorima će se pojaviti populacija iz Panonske nizije, čije je stanovništvo bilo nosilac Kulture polja sa urnama. Iz tog razloga na japodskom teritoriju pojavljuju se dvije vrste grobova, skeletni i grobovi sa urnama. Ta biritualnost biti će karakteristika japodskih nekropola do kraja željeznog doba. Brojčani odnosi će se vremenom mijenjati a imati će i regionalni karakter.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Alojz Benac - Prediliri, prailiri, protoiliri, neki novi aspekti.”. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Boris Olujić: Povijest Japoda”. Srednja Europa, Zagreb 2007., 299 str., 17 slika, 4 karte, 16 tabli izvan teksta. Pristupljeno 9. 2. 2022.