Bakalar

Izvor: Wikipedia
Bakalar
Atlanski bakalar
Atlanski bakalar
Status zaštite

Status iucn2.3 VU.svg

Status zaštite: Osjetljivi

Sistematika
Carstvo: Životinje
Koljeno: Svitkovci
Razred: Actinopterygii
Red: Gadiformes
Porodica: Gadidae
Rod: Gadus
Vrsta: G. morhua
Dvojno ime
Gadus morhua
Linnaeus, 1758.
Raspon
Rasprostranjenost bakalara

Rasprostranjenost bakalara

Bakalar (Gadus morhua) je riba iz porodice Gadidae, ekonomski jedna od najviše eksploatiranih ribljih vrsta.

Karakteristike[uredi - уреди]

Bakalar je riba hladnih mora, koji lovi po dnu na velikim dubinama, manje ribe i mekušce. [1]

Atlanski bakalar (Gadus morhua)

Bakalar ima karakteristične tri leđne peraje, dvije analne i velika ticala na bradi, boje mu variraju od zelenkasto - sive do smeđe - crne, ali može biti i svijetlocrvenkasta. prošarani su tamnim pjegama, a trbuh im je bijeli. Prosječno je težak 11.5 kg, ali može narasti i do dužine 1.8 m i doseći težinu od 91 kg. [1] Bakalari su predatori koji se u potrazi za hranom kreću u plovama. Atlanski bakalar (Gadus morhua) živi na obje strane Sjevernog Atlantika.

Na sjevernom Pacifiku živi vrsta bakalara - Gadus macrocephalus, koji ima vrlo slične karakteristike kao atlanski. [1]

Sušeni bakalari iz supemarketa u Portugalu

U Japanu bakalar zovu - tara, živi i po istočnom i zapadnom Pacifiku, love ga zbog mesa i ulja iz jetre. Manji je od atlanskog bakalara, naraste do maksimalno 75 cm, duguljastog smeđkastog tijela sa pjegama i bijelom bočnom linijom. [1]

Bakalar u prehrani[uredi - уреди]

Bakalar je tradicionalno jelo na gotovo cijelom Mediteranu, iako potiče iz hladnih mora sjevernog Atlantika, ali se sušen i soljen ustalio kao hrana od 15. vijeka, naovamo, preko venecijanskih trgovaca. Za to je zaslužan Pietro Querini, koji je 1431. prevozio vino malvaziju sa Krete za Brugge u Flandriji, ali ga je oluja odbacila daleko na sjever, na norveški arhipelag Lofoten u selo Røst, gdje se kao brodolomac dobro upoznao sa bakalarom. [2]Nakon tog se počeo baviti tom vrstom trgovine.

U Portugalu i Španjolskoj je važnije jelo nacionalne kuhinje. U Italiji se već vijekovima služi kao tradicionalno jelo za Badnjak. Preko Venecije postao je i tradicionalno jelo istočne obale Jadrana, gde se takođe priprema za Badnjak.

Od bakalara se dobiva i riblje ulje koje je bogato vitaminima. Bakalare najviše izlovljuju ribari Norveške, Islanda, Portugala, Rusije, Islanda i Kanada (oko Newfoundlanda). Ulov bakalara svake godine raste, pa im se broj radikalno smanjio, - zbog tog su sve glasniji zahtjevi za ograničenjem kvota za njihov izlov.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 "Cod" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/123849/cod. pristupljeno 10. 02. 2013. 
  2. "Shipwreck at the First Sphere of Paradise " (engleski). University Library of Troms. http://www.ub.uit.no/northernlights/eng/querini.htm. pristupljeno 10. 02. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]