Babrak Karmal

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Babrak Karmal
ببرک کارمل

Generalni sekretar Centralnog komiteta Narodne demokratske partije Afganistana
Na dužnosti
27.12. 1979 – 4.5. 1986
Prethodnik Hafizullah Amin
Nasljednik Mohamad Nadžibulah

predsjednik Prezidijuma Revolucionarnog vijeća
Na dužnosti
27.12. 1979 – 24.11. 1986
Prethodnik Hafizullah Amin
Nasljednik Haji Mohammad Chamkani

Predsjednik Vijeća ministara
Na dužnosti
27.12. 1979 – 11.6. 1981
Prethodnik Hafizullah Amin
Nasljednik Sultan Ali Keshtmand

Rođen/a (1929-01-06)6. 1. 1929.
Kamari, Afganistan
Umro/la 3. 12. 1996. (dob: 67)
Moskva, Ruska Federacija
Ime po rođenju Sultan Hussein
Politička stranka Narodna demokratska partija Afganistana
Religija Islam[1]

Babrak Karmal (ببرک کارمل, rođen Sultan Hussein; 6. I 1929. – 1. ili 3. XII 1996) bio je avganistanski političar i komunista, sekretar vladajuće Narodne demokratske partije Avganistana (1979—1986) predsednik (1979—1986) i premijer Avganistana (1979—1981).

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 1929. u blizini Kabula[2] u porodici generala avganistanske armije[3]. Karmalovi preci po očevoj liniji su poreklom iz indijskog Kašmira[4], iz kojeg su se odselili u vreme kada je Kašmir bio deo kraljestva Durani. Majka mu je bila Puštunka iz plemena Gilzaj. Isprva je njegovo ime bilo Sultan Husein, koje je on zatim promenio u tipično avgansko ime.

Za vreme studija na Univerzitetu u Kabulu usvojio je ideje komunizma. Godine 1965, pridružio se Narodnoj demokratskoj partiji Avganistana. Bio je vođa partijske frakcije Parčam[5]. Od 1965. do 1973. bio je poslanik u avganistanskom parlamentu.

Nakon Saur revolucije 1978. godine, postao je zamenik predsednika Revolucionarnog veća. Nakon što je unutar NDPA ojačala frakcija Halk, Karmal je u leto 1978. smenjen sa ove funkcije i postavljen za ambasadora Avganistana u Čehoslovačkoj[6]. Nakon neuspešnog pokušaja parčamovaca da izvrše puč u jesen 1978, Karmal je bio optužen za organizovanje zavere protiv vlade u Kabulu i smenjen sa funkcije ambasadora. Nije se vratio u zemlju, pa je ostao u egzilu.

Vođa Avganistana[uredi | uredi kod]

Nakon ulaska sovjetskih snaga u Avganistan decembra 1979. i smrti dotadašnjeg vođe Hafizule Amina, postao je glavni sekretar NDPA, predsednik Revolucionarnog veća i predsednik Veća ministara[7]. S funkcije premijera sišao je 1981. godine.

Pošto nije uspeo da poboljša stanje u državi tokom sovjetske intervencije, bio je 4. maja 1986. odlukom 18. sednice NDPA oslobođen funkcije glavnog sekretara partije zbog „zdravstvenih razloga“[1], ali je i dalje ostao član Politbiroa. U potpunosti je uklonjen s vlasti pod uticajem promena u Sovjetskom Savezu nakon dolaska Mihaila Gorbačova. Krajem 1986. godine, smenjen je sa funkcije predsednika Revolucionarnog veća.

Kasniji život[uredi | uredi kod]

Nakon odlaska s vlasti bio je prisiljen na odlazak u izgnanstvo, a živeo je u dači u blizini Moskve[8]. Njegov naslednik, Mohamad Nadžibula, iz nepoznatih ga je razloga pozvao natrag u Avganistan kako bi ojačao legitimitet svoje vlade. Nakon pada Nadžibuline vlade i pobede mudžahedina u građanskom ratu 1992. godine, Karmal je ponovno otišao u Moskvu.

U kasnijim godinama, zdravstveno stanje mu se pogoršalo. Imao je bolest bubrega. Umro je 3. decembra 1996. godine u Centralnoj klinici u Moskvi[9][10].

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Kalinovsky 2011: str. 97
  2. H. Kakar & M. Kakar 1997: str. 65
  3. Clements 2003: str. 141
  4. Wahab & Youngerman 2007: str. 156
  5. Rasanayagam 2005: str. 49
  6. Rasanayagam 2005: str. 296
  7. Braithwaite 2011: str. 103–104
  8. Kalinovsky 2011: str. 98
  9. „Babrak Karmal”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 15. 3. 2013. 
  10. Whitaker, Raymond (6. 12. 1996). „Obituary: Babrak Karmal”. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 15. 3. 2013. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]


Izvori[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]