Antonio Sánchez de Bustamante y Sirvén
| Antonio Sánchez de Bustamante y Sirvén | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 13. travnja 1865. Havana, Kuba(tada  Španjolska Kuba) |
| Smrt | 24. kolovoza 1951. Havana, Kuba |
| Nacionalnost | Kubanac |
| Državljanstvo | španjolsko (1865–1898) kubansko |
| Obrazovanje | Colegio de Belén Univerzitet u Madridu |
| Alma mater | Univerzitet u Havani |
| Zanimanje | advokat, sudac |
| Poznat/a po | Bustamanteov kodeks |
| Suprug/a | Isabel Pulido Pages |
| Djeca | Gustavo de Bustamante Antonio de Bustamante Dario de Bustamante |
Antonio Sánchez de Bustamante y Sirven (Havana, 13. travnja 1865. – Havana, 24. kolovoza 1951.) je bio kubanski advokat, profesor međunarodnog privatnog i javnog prava, političar te u dva navrata sudac Stalnog suda međunarodne pravde.
Rođen je u Havani, gdje je završio osnovnu školu i proveo djetinjstvo. Srednju školu završio je u Miamiju i Madridu, gdje je na koncu konca upisao i pravni fakultet. Njegov otac, Manuel Sánchez de Bustamante, liječnik i anatom, tada je u Madridu obnašao dužnost senatora. Studij je završio u Havani kako bi mogao steći licencu za građansko i kanonsko pravo, što je i realizirao 1884. godine. Iste godine otvorio je i odvjetnički ured. Godinu dana kasnije je doktorirao na temu evolucije Državnog savjeta.
Godine 1885. oženio se s Isabel Pulido Pages, s kojom je imao tri sina. Gustavo i Antonio Arturo Sánchez de Bustamante Pulido su također postali ugledni pravnici, dok je treći sin, Dario, umro tokom studija prava.
Godine 1891., Bustamante je postao čelnik katedre za javno i privatno međunarodno pravo, koju je, uz prekid, vodio sve do lipnja 1951. godine. Na tom su ga mjestu, interesantno, potvrdili i američki guverner i čelništvo kubanske republike. Početkom XX. vijeka, počeo se baviti politikom te je ušao u senat, gdje je ostao sve do 1916. godine. Služio je u nekoliko kongresnih odbora, a u tom je periodu napisao prvi kubanski zakon o postupku ustavne kontrole zakona (donesen 1903., a na snazi do 1949.). Pokazao se kao izraziti progresivan političar i pravnik, primjer čega je tada napredni Zakon o razvodu braka iz 1914. godine.
Od 1913. do 1923., Bustamante je bio predsjednik Odvjetničke komore Havane, dok je 1928. godine predsjedavao konstituantom koja je izradila ustavne promjene koje su omogućile Gerardu Machadu da odsluži drugi mandat bez izbora. Iako je politička opozicija Machadu bila slaba do 1930. godine, nakon njegova svrgavanja 1933., Bustamante izložen političkom suđenju od strane revolucionarnog tribunala kojeg su organizirali njegovi studenti. Presudom je smijenjen s pozicije čelnika katedre, na koju je ipak vraćen 1936. godine.
Tokom svog života, Bustamante je bio najveći kubanski stručnjak za međunarodno pravo. Sudjelovao je kao kubanski delegat na Haškoj mirovnoj konferenciji 1907. godine, a godinu kasnije je izabran za suca Arbitražnog suda u Den Haagu. Godine 1919., bio je kubanski delegat na mirovnoj konferenciji u Parizu. Godine 1921., Liga naroda ga je imenovala sucem Stalnog suda međunarodne pravde. Reizabran je 1930. godine, a njegov drugi mandat je završio 1942. godine. Tokom 1928. godine je sastavio tzv. Bustamanteov kodeks, kodeks međunarodnog privatnog prava kojeg je većina latinoameričkih zemalja potvrdila na VI. međunarodnoj konferenciji u Havani 1928. godine. Konferencijom je predsjedao sam Bustamante.
Zbog njegova rada na razvoju međunarodnog privatnog prava, predsjednik Machado mu je uručio Križ Nacionalnog reda Carlosa Manuela de Cespedesa, najveći orden kubanske republike. Uz to, stekao je počasne doktorate pri Sorbonnei, Columbiji i Univerzitetu San Marcos u Limi. Tokom 1948. i 1949. je bio predložen za Nobelovu nagradu za mir, međtim nije ju dobio.
Umro je u rodnoj Havani 24. kolovoza 1951. godine.
