Aluminijum sulfid
Aluminijum sulfid | |||
---|---|---|---|
Drugi nazivi | Aluminum sulfid | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 1302-81-4 | ||
PubChem[1][2] | 16684788 | ||
ChemSpider[3] | 140154 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | Al2S3 | ||
Molarna masa | 150.158 g/mol | ||
Agregatno stanje | siva čvrsta materija | ||
Gustina | 2.32 g/cm3 | ||
Tačka topljenja |
1100 °C | ||
Tačka ključanja |
1500 °C (sublimira) | ||
Rastvorljivost u vodi | razlaže se | ||
Rastvorljivost u drugi rastvarači | - | ||
Opasnost | |||
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) | MSDS | ||
EU-klasifikacija | nije na listi | ||
NFPA 704 | |||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Aluminijum sulfid je hemijsko jedinjenje sa formulom Al2S3. Ovaj materijal ima nekoliko strukturnih formi. On je senzitivan na vlagu, u prisustvu koje prelazi u hidratisane aluminijumske okside/hidrokside.[4] Ovaj proces se odvaja kad je sulfid izložen atmosferskom vazduhu. Reakcija hidrolize proizvodi gasoviti vodonik sulfid (H2S).
Kristalna struktura[uredi | uredi kod]
Više od šest kristalnih formi aluminijum sulfida je poznato. Neke od njih su navedene ispod. Većina njih ima veoma slične strukture, koje se razlikuju u valentnom uređenu rešetke, čime se formiraju uređene ili neuređene podrešetke.[5][6]
Forma | Simetrija | Prostorna grupa |
a (A) | c (A) | ρ (g/cm3) |
---|---|---|---|---|---|
α | Heksagonalna | 6.423 | 17.83 | 2.32 | |
β | Heksagonalna | P63mc | 3.579 | 5.829 | 2.495 |
γ | Trigonalna | 6.47 | 17.26 | 2.36 | |
δ | Tetragonalna | I41/amd | 7.026 | 29.819 | 2.71 |
Priprema[uredi | uredi kod]
Aluminijum sulfid paljenjem dva elementa
- 2 Al + 3 S → Al2S3
Ova reakcija je izuzetno egzotermna te nije neophodno zagrevanje mešavine sumpora i aluminijuma. Proizvod se formira u stopljenom obliku. Reakcija doseže temperature više od 1100 °C, što je dovoljno da se otopi čelik. Rashlađeni proizvod je veoma tvrd.
Literatura[uredi | uredi kod]
- ↑ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.
- ↑ Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ↑ Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.
- ↑ Holleman, A. F.; Wiberg, E. "Inorganic Chemistry" Academic Press: San Diego, 2001. ISBN 0-12-352651-5.
- ↑ Hans Landolt; D. Bimberg, Richard Börnstein; Richard Börnstein (1982). Halbleiter. Springer. str. 12–. ISBN 978-3-540-13507-4. Pristupljeno 23 September 2011.
- ↑ Flahaut J. Ann. Chim. (Paris) 7 (1952) 632–696