Aluminijum sulfat

Izvor: Wikipedia
Aluminijum sulfat
Aluminijum sulfat heksahidrat
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 10043-01-3 YesY
PubChem[1][2] 24850
ChemSpider[3] 23233 YesY
UNII I7T908772F YesY
EINECS broj 233-135-0
MeSH Aluminium+sulfate
RTECS registarski broj toksičnosti BD1700000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula Al2(SO4)3·16H2O
Molarna masa 342.15 g/mol (anhidrovana so)
Agregatno stanje bela kristalna supstanca
Gustina 2.672 g/cm³, osnovno
Tačka topljenja

770 °C raspada se

Rastvorljivost u vodi 870 g/L
Srodna jedinjenja
Drugi katjoni galijum-sulfat
magnezijum-sulfat
Srodna jedinjenja alum ?



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Aluminijev sulfat je kemijski spoj koji ima formulu Al2(SO4)3. Aluminijev sulfat je aluminijeva sol sumporne kiseline, bijeli prah ili granule različite veličine, bez mirisa. Kristalizira u vodenim otopinama pri čemu nastaju kristali jednakih oblika (izomorfni kristali). Koristi se najčešće kao flokulant u postupku obrade vode (pročišćavanje vode), a koristi se i u proizvodnji boja, te u industriji papira. Upotrebljava se kao E-520 za učvršćivanje tkiva voća i povrća.[4] Velike koncentracije (dnevno od 4 do 6 grama) mogu dovesti do nakupljanja aluminija u organizmu, posebno kod bubrežnih bolesnika. Zbog neurotoksičnosti aluminijske komponente pojedina znanstvena istraživanja raspravljaju o utjecaju aluminijevih spojeva na nastajanje Alzheimerove bolesti. Česta upotreba nije preporučljiva.[5]

Aluminijev sulfat stvara često različite hidrate, od kojih su najuobičajeniji aluminijev sulfat oktodekahidrat Al2(SO4)3 × 18 H2O i aluminijev sulfat heksadekahidrat Al2(SO4)3 x 16 H2O. U prirodi se može naći hidrat [Al(H2O)6]2 (SO4)3 x 5 H2O, koji se pojavljuje u obliku minerala alunogen.

Dobivanje[uredi - уреди]

Aluminijev sulfat se obično dobiva dodavanjem aluminijevog hidroksida (Al(OH)3) u sumpornu kiselinu (H2SO4):

2 Al(OH)3 + 3 H2SO4 → Al2(SO4)3·6H2O

Upotreba[uredi - уреди]

Aluminijev sulfat se najčešće koristi kao flokulant u postupku obrade vode (pročišćavanje vode), a koristi se i u proizvodnji boja, te u industriji papira. Upotrebljava se kao E-520 za učvršćivanje tkiva voća i povrća.

Flokulant[uredi - уреди]

Flokulant, koagulant ili bistrilo je kemijska tvar koja se dodaje zamućenoj vodi u postupku flokulacije (pahuljičenje) ili bistrenja vode, koji je sastavni dio pročišćavanja pitke vode ili obrade zagađenih ili industrijskih voda. Glavnina problema kod smanjenja mutnoće, kao čestog nedostatka vode, vezana je uz prisustvo vrlo sitnih raspršenih česticakoloida, dimenzija od 1 nm do 1 μm. Zbog istoimenih (negativnih) elektrostatičkih naboja koloidi se međusobno odbijaju i ostaju raspršeni u vodi. Zato je vrijeme potrebno za izdvajanje koloida iz vode, prvenstveno procesom taloženja, uslijed njihove tzv. agregatne stabilnosti, praktički beskonačno. To je u tehnici pročišćavanja vode rezultiralo traženjem procesa remećenja stabilnosti koloida i mogućnosti njihovog kasnijeg međusobnog spajanja u veće čestice koje će se u vodi lakše taložiti.

Takav postupak remećenja stabilnosti (destabilizacija) koloida u sirovoj vodi naziva se zgrušavanje ili koagulacija. Remećenje stabilnosti koloida se postiže dodavanjem vodi određenih kemijskih tvari – flokulanata. Koagulacija je postupak izbijanja naboja koloidnih čestica. Jednom neutralizirane, čestice se više ne odbijaju jedna od druge i mogu ostati okupljene. Flokulacija je postupak okupljanja destabiliziranih ili koaguliranih čestica da bi se stvorile veće nakupine ili flokule. Bez koagulacije ne može nastupiti flokulacija, odnosno taloženje čestica, a samim postupkom koagulacije ne možemo praktički odstraniti koloidne tvari iz vode. Primarni flokulanti (koagulansi) su kemikalije ili supstance koje dodane u zadanu suspenziju ili otopinu da bi se postigla destabilizacija. Pomoćni flokulanti (koagulansi) su kemikalije ili supstance dodane u destabiliziranu suspenziju ili otopinu da ubrzaju flokulaciju ili da ojačaju flokule koje su se stvorile tijekom flokulacije. Proces bistrenja može se odvijati u vodoravnom bazenu ili uzvodnom akceleratoru. Da bi se uspješno obavio postupak koagulacije, potrebno je uraditi određene eksperimentalna mjerenja u laboratoriju. [6]

Boje hortenzije[uredi - уреди]

Većina vrsta hortenzija ima bijele cvjetove, ali cvjetovi nekih vrsta (naprimjer H. Macrophylla) mogu biti plavi, crveni, ružičasti, svjetloljubičasti, ili tamnoljubičasti. Boja cvjetova ovisi o pH vrijednosti tla; ako je tlo kiselo cvjetovi će biti plavi, ako je tlo neutralno cvjetovi će biti blijedi, a ako je alkalno bit će ružičasti ili ljubičasti. Ta promjena cvjetnog pigmenta ovisi o česticama aluminija, koje hortenzije sadržavaju. U tim slučajevima treba kupiti supstrat za biljke koje vole kiselo tlo (zemlja za rododendrone), te redovito prihranjivati gnojivom koje sadrži aluminijev sulfat ako želimo da nam cvijet bude plave boje.

Osobine[uredi - уреди]

Osobina Vrednost
Particioni koeficijent[7] (ALogP) -10,7
Rastvorljivost[8] (logS, log(mol/L)) -2,2
Polarna površina[9] (PSA, Å2) 351,0

Reference[uredi - уреди]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). "PubChem as a public resource for drug discovery.". Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). "Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). "Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining". J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. "E520 Aluminijev sulfat", e-brojevi.udd.hr, 2012.
  5. "ALUMINIJ, Al", www.pse.pbf.hr, 2012.
  6. "Koagulacija i flokulacija", www.apfmo.org, 2012.
  7. Ghose, A.K., Viswanadhan V.N., and Wendoloski, J.J. (1998). "Prediction of Hydrophobic (Lipophilic) Properties of Small Organic Molecules Using Fragment Methods: An Analysis of AlogP and CLogP Methods". J. Phys. Chem. A 102: 3762-3772. DOI:10.1021/jp980230o. 
  8. Tetko IV, Tanchuk VY, Kasheva TN, Villa AE. (2001). "Estimation of Aqueous Solubility of Chemical Compounds Using E-State Indices". Chem Inf. Comput. Sci. 41: 1488-1493. DOI:10.1021/ci000392t. PMID 11749573. 
  9. Ertl P., Rohde B., Selzer P. (2000). "Fast calculation of molecular polar surface area as a sum of fragment based contributions and its application to the prediction of drug transport properties". J. Med. Chem. 43: 3714-3717. DOI:10.1021/jm000942e. PMID 11020286. 

Vidi još[uredi - уреди]

Spoljašnje veze[uredi - уреди]