220
Izvor: Wikipedia
Ovaj članak je o o godini 220.. Za broj 220, v. 220 (broj).
| Milenijum: | 1. milenijum |
|---|---|
| Vijekovi: | 2. vijek – 3. vijek – 4. vijek |
| Decenija: | 180-e 190-e 200-e – 210-e – 220-e 230-e 240-e |
| Godine: | 216 217 218 – 219 – 220 221 222 |
Car Cao Pi sa svojim ministrima
Godina 220. (CCXX) bila je prijestupna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. U svoje vrijeme je bila poznata kao Godina konzulstva Antonija i Eutihijana (ili, rjeđe, godina 973. Ab urbe condita). Oznaka 220. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
[uredi - уреди] Događaji
- Imperator Marko Aurelije Antonin August (Elagabal) i Valerije Komazon Eutihijan služe kao rimski konzuli.
- Izaslanstvo iz Indije posjećuje Elagabala.
- Nakon smrti Cao Caoa, gospodara rata i nominalnog carskog kancelara koji je vladao sjevernom Kinom i koristio titulu kralj Weija, njegov sin i nasljednik Cao Pi, u nastojanju da učvrsti svoju krhku vlast, tjera Xiana, posljednjeg cara dinastije Han da abdicira, te sam preuzima carsku krunu. Xianu je za utjehu dana titula vojvode od Shanyanga. Tim događajem je i simbolički okončana dinastija Han, odnosno potvrđena podjela Kine na Tri kraljevstva.
- Područje današnje Engleske pogađa mraz koji će trajati pet mjeseci.[1]
- Goti počinju upadati na rimska područja u Maloj Aziji i Balkanu.
- Kralj Ardašir I, unuk perzijskog velmože Sasana i osnivač Sasanidske dinastije, počinje dobivati podršku od nekih partskih potkraljeva te širi ustanak protiv kralja Vologasa VI. Ardašir vlada područjem Persisa od 208. a prije šest godina je vlast proširio na okolinu Persepolisa.
- Elagabal se razvodi od supruge Julije Paule kako bi se oženio za vestalsku djevicu Akviliju Severu. Carevo vjenčanje izaziva strahovitu sablazan u Rimu, s obzirom da su vestalke bile dužne održavati celibat pod prijetnjom kazne zakopavanjem.
- Novoosnovana dinastija Wei službeno priznaje taoizam kao vlastitu religiju, a vođe taoističke sekte Nebeskih učitelja zauzvrat daju duhovnu aprobaciju Weija kao nasljednika dinastije Han. Time počinje proces zahvaljujuće kome će većina vodećih plemićkih porodica na sjeveru Kine prihvatiti taoizam.
[uredi - уреди] Rođenja
- Wei Guan, general u službi dinastije Jin (u. 291)
[uredi - уреди] Smrti
- 15.3.—Cao Cao, samoproglašeni kineski premijer u službi dinastije Han (r. 155)
- Cheng Yu, savjetnik Cao Caoa (r. 141)
- Ding Yi, kineski učenjak na dvoru Cao Caoa
- Fa Zheng, savjetnik Liu Beija (r. 176)
- Liu Feng, general države Shu (pogubio ga Liu Bei) (r. 192)
- Sun Jiao, general pod Sun Quanom
- Xiahou Dun, general i rođak Cao Caoa
- Yu Jin, general Kraljevine Wei
[uredi - уреди] Reference
- ↑ Stratton, J.M. (1969). Agricultural Records, John Baker.