Ženska muslimanska škola u Bakuu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ženska muslimanska škola u Bakuu (rus. Александрийское императорское женское русско-мусульманское училище; azer. Aleksandra imperator rus-müsəlman qız məktəbi), takođe poznata i kao Škola za devojčice carice Aleksandre bila je prva sekularna škola za muslimanske devojčice u Ruskom carstvu.[1] Izgrađena je 1901. godine u glavnom gradu Azerbejdžana Bakuu, a sponzorisao je azerbejdžanski naftni industrijalac i filantrop Hadži Zejnalabdin Tagijev.

Izgradnja školske zgrade[uredi | uredi kod]

Tokom vladavine Aleksandar III., Hadži Zejnalabdin Tagijev zatražio je dozvolu za izgradnju škole za muslimanske devojke u Bakuu, gde bi mogle da uče na svom maternjem jeziku, ali je zahtev odbijen. Posle smrti Aleksandra III na presto je stupio Nikola II.. U čast krunisanja Nikolaja II i Aleksandre Fjodorovne, Tagijev je, preko jednog od senatora, carici uručio veoma skup poklon i zamolio je da pomogne u otvaranju rusko-muslimanske škole za devojke u Bakuu. Podneo je molbu da škola da dobije ime po Aleksandri Fjedorovni.

Dve godine kasnije, 1896. godine, dobijena je dozvola za izgradnju škole. Projekat školske zgrade Tagijev je poverio poljskom arhitekti Jozefu Goslavskom. Izgradnja zgrade započeta je 1898. godine, a završena dve godine kasnije. Koštala je 184.000 rubalja, a školska zgrada zauzimala je 864 kvadratna metra . Kako primećuje azerbejdžanski pisac i istoričar Manaf Sulejmanov, "svojom lepotom, lakonizmom i strogom gracioznošću upisao je novu briljantnu stranicu u arhitekturu ulice Nikolaevskaje".[2]

Otvaranje škole[uredi | uredi kod]

"Postoji jedan način da se muslimanka izvuče iz zatvorenog života: škola. Ova škola mora biti stvorena i postavljena tako da se muslimani prema njoj odnose sa simpatijama i šalju svoje ćerke da uče sa punim samopouzdanjem"

Reči Zejnalabdina Tagijeva[3]

Iako je gradnja škole završena 1900. godine, škola nije otvorena odmah. Lokalne muslimanske vlasti uglavnom su se i dalje protivile uspostavljanju sekularne škole za devojčice i pozivale su se na učenja muslimanskih učenjaka širom sveta. Kao odgovor, Tagijev je poslao predstavnika u Medinu, Karbalu, Mašhad, Kairo, Konstantinopolj i Teheran da se sretne sa najistaknutijim islamskim vođama i da mu potpišu dokument u kojem su potvrdili da islam nije zabranio muslimanskim devojkama da uče sekularne discipline. Po povratku Tagijevevog izaslanika, organizovao je još jedan sastanak sa Bakuovim imamima pokazivajući im potpise osam svetski poznatih islamskih učenjaka čijih su se učenja držali.

Stoga je škola zvanično otvorena 7. septembra 1901. godine i primila je 58 učenika, od kojih je 35 bilo iz radničkih porodica. Iako je nastava u školi počela 7. septembra 1901. godine, ceremonija otvaranja održana je 9. septembra. Ovom prilikom stiglo je mnogo čestitki sa Krima, Uzbekistana, Sankt Peterburga, Kazanja i drugih mesta. Na primer, senator Jankovski je Tagijevu napisao: "Želim uspeh Školi za čije ste otvaranje uložili toliko truda ...". A Tagijev je, obraćajući se publici, rekao: "Moramo u budućnosti ovu žensku školu pretvoriti u gimnaziju. Ovo je moj san."

Na ceremoniji otvaranja govorili su mnogi intelektualci, među kojima je bio i Hasan-beg Zardabi, urednik prvog azerbejdžanskog lista "Ekindži".[2]

Posle nekog vremena, muslimanske ženske škole počele su da se otvaraju i u drugim periferijama Ruskog carstva - u Tbilisiu, Kazanju, Baškiriji, Dagestanu. A u samom Bakuu je do 1915. godine već postojalo 5 ženskih škola.[2]

Savremena upotreba[uredi | uredi kod]

Škola je funkcionisala do pada Ruskog Carstva 1918. godine Dvadesetih godina 20. veka bila je reorganizovana u učiteljski fakultet, a nakon 1930. godine služila je kao sedište različitih vladinih institucija, dok konačno nije postala Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana.[4]

Institut prikuplja, sistematizuje, čuva i objavljuje analitička dela u vezi sa mnogim istorijskim dokumentima i eksponatima koji se čuvaju u njegovoj arhivi. Zbirka obuhvata oko 40 000 dela na različitim jezicima, uključujući azerbejdžanski, arapski, persijski, osmanski turski i čagatajski koji pružaju retki uvid u to šta su naučnici iz srednjeg veka mislili o medicini, astronomiji, matematici, poeziji, filozofiji, pravu, istoriji i geografiji.

Školska zgrada u periodu pre Oktobarske revolucije Školska zgrada 2010. godine u kojoj je smešten Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana

Galerija[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Старая открытка начала XX века с надписью «Первое женское мусульманскаое училище на Кавказе»
  2. 2,0 2,1 2,2 Манаф Сулејманов, Дани су прошли. Баку, 1967.
  3. Dilqəm Əhməd, «Fərqlilər», — С. 99
  4. Huseyn Javid: Exposition Arhivirano 2007-09-06 na Wayback Machine-u. Huseyncavid.com.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]