Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu
Zemaljska vlada je bila institucija austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, od 1878. do 1918. godine. Ustrojena je carskom naredbom od 29. oktobra 1878. godine, a službeni rad započela je u Sarajevu, 1. januara 1879. godine. Sjedište Zemaljske vlade nalazilo se u današnjem Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, objektu izgrađenom od 1886. do 1888. godine po projektu arhitekte Josipa Vancaša.[1]
Na Berlinskom kongresu koji je održan od 13. juna do 13. jula 1878. nakon rusko-turskog rata. Na Kongresu je odlučeno da se jedan dio provincija odvoji od Turske i da na upravljanje drugim državama. Bosna i Hercegovina dodijeljena je Austro-Ugarskoj, a formalno je i dalje pripadala Osmanskom Carstvu sve do aneksije 1908.[2]
U ime Austrougarske vlade, administrativnim poslovima u Bosni i Hercegovini upravljalo je Zajedničko ministarstvo finansija. Pri ovom ministarstvu u Beču postojao je Bosanski biro koji je preko Zemaljske vlade u Sarajevu upravljao Bosnom i Hercegovinom.
Organizacija Zemaljske vlade[uredi | uredi kod]
Na čelu Zemaljske vlade nalazio se Zemaljski poglavar čija je uloga bila titularna. Stvarni šef Zemaljske vlade bio je civilni adlatus. Sve odluke Zemaljske vlade, morale su odobriti institucije Austrougarske. Zemaljska vlada je imala izvršnu, sudsku vlast i nadležnost nad administracijom. Reorganizacijom zemaljske uprave 1912. godine ukinut je položaj civilnog adlatusa. Rukovođenje Zemaljskom vladom predato je Zemaljskom poglavaru koji je istovremeno bio i komandant okupacione vojske što je bio jedinstven slučaj u Austrougarskoj monarhiji. Funkciju Zemaljskog poglavara vršili su istaknuti carski oficiri (Oskar Poćorek, Stjepan Sarkotić...).
Vlada se u početku sastojala od tri odjeljenja: za unutrašnju upravu, za financije i za pravosuđe. Kasnije je dobila građevinsko, privredno, tehničko i odjeljenje za nastavu i bogoslovlje.[3]
Organizacija uprave[uredi | uredi kod]
Nakon okupacije u Bosni i Hercegovini zadržana je osmanska upravna struktura gdje god se smatralo da dobro funkcionira, samo što su izmijenjena imena i osoblje. Tako je Bosanski vilajet postao Reichsland Austro-Ugarske Monarhije sa sljedećom teritorijalnom podjelom: sandžaci su postali okruzi, kadiluci su preimenovani u kotare, a nahije u kotarske ispostave. Zemaljski poglavar došao je na mjesto valije, okružni predstojnik na mjesto mutesarifa (upravitelja sandžaka), a kotarski predstojnik na mjesto kajmakama/mudira (upravitelja kotara).
Uprava u Bosni i Hercegovini je bila apsolutistička i narod nije imao nikakav utjecaj na vlast i rad njezinih aparata. Zakon o upravi Bosne i Hercegovine iz 1880. godine definirao je osnovne crte financijske politike. Prema tom zakonu, bosansko-hercegovačka uprava je svoj rad financirala iz prihoda države, dok je Austro-Ugarska odobravala dodatne prihode samo u slučaju nužnosti. U Bosni i Hercegovini do 1883. godine nije bilo financijskih institucija. Te godine Benjamin Kallay je isposlovao osnivanje prve novčane ustanove u Bosni i Hercegovini preko Union banke iz Beča, a Austro-Ugarska vlada je, 1895. godine osnovala Privilegiranu zemaljsku banku za Bosnu i Hercegovinu kako bi poboljšala ekonomske prilike u zemlji.
Bosansko-hercegovačka vojska osnovana je Vojnim zakonom kojeg je proklamirao car Franjo Josip 4. novembra 1881. godine. Žandarmerija je postupno uređivana, tako da je 1902. godine u žandarmeriji bilo 2.300 ljudi (od toga 52 vojna oficira.).
