Willebrord Snellius

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Willebrord Snellius
Willebrord Snellius.jpg
Rođenje oko 1580.
Leiden, Nizozemska
Smrt 30. listopada 1626.
Leiden, Nizozemska
Državljanstvo Nizozemac
Polje Astronomija, matematika
Institucija Sveučilište u Leidenu
Alma mater Sveučilište u Leidenu
Poznat po Snelliusov zakon

Willebrord Snellius, pravo prezime Snell van Royen (Leiden, oko 1580. – Leiden, 30. listopada 1626.), nizozemski astronom i matematičar. Predavao na Sveučilištu u Leidenu (od 1613.). Matematički je formulirao (1621.) zakon loma svjetlosti:

ili

pri čemu su: θ1 - kut upadne zrake svjetlosti, θ2 - kut loma, v1 i v2 brzine vala, a n1 i n2 odgovarajući indeksi loma sredstva iz kojega zrake dolaze i sredstva u koje ulaze.

Prvi je poduzeo mjerenje (od 1615. do 1617.) duljine luka meridijana radi određivanja Zemljina opsega. U tu svrhu služio se metodom triangulacije, koju je sam razradio. Napisao je djelo O pravoj veličini opsega Zemlje (lat. De terrae ambitus vera quantitate, 1617.). Po njemu je nazvan krater na Mjesecu (Snellius (krater). [1]

Indeks loma[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Indeks loma

Indeks loma (oznaka n) je bezdimenzionalna fizikalna veličina koja opisuje međudjelovanje svjetlosti i optički prozirne tvari, a definirana je kao omjer brzine svjetlosti u vakuumu c i brzine svjetlosti u tvari v,

Posljedica je promjene brzine svjetlosti promjena pravca njezina širenja pri prelasku iz jednoga optičkog sredstva u drugo. Što je indeks loma veći, veća je promjena pravca, odnosno veći je lom svjetlosti (refrakcija). Indeks loma može se s pomoću Snelliusova zakona odrediti iz geometrijskih odnosa kutova zraka svjetlosti prema površini sredstva u kojem dolazi do loma:

gdje je: θ1 - upadni kut prema okomici na površinu sredstva, θ1 - kut loma, n1 - indeks loma optičkoga sredstva iz kojega svjetlost dolazi, a n2 - indeks loma optičkoga sredstva u koje svjetlost ulazi. Često se rabi relativni indeks loma, koji je jednak omjeru indeksa loma dvaju sredstava:

Svjetlost se u nekoj tvari širi brzinom:

gdje je: εr - relativna dielektrična permitivnost tvari, a μr - relativna magnetska permeabilnost. Kako za relativnu magnetsku permeabilnost u optički prozirnom sredstvu vrijedi μr ≈ 1, proizlazi da indeks loma ovisi samo o relativnoj dielektričnoj permitivnosti:

Međutim, za mnoge tvari dolazi do odstupanja od toga izraza, zbog postojanja električnih dipola u dielektricima i ovisnosti relativne dielektrične permitivnosti o frekvenciji svjetlosti. [2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Snellius, Willebrord, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. indeks loma, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.