Fenilacetatna kiselina

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice WLJVXDMOQOGPHL-UHFFFAOYSA-N)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Fenilacetatna kiselina
Phenylacetic acid
Ball-and-stick model
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 103-82-2 DaY
ChemSpider[1] 10181341 DaY
UNII ER5I1W795A DaY
ChEBI 30745
ChEMBL[2] CHEMBL1044 DaY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C8H8O2
Molarna masa 136,15 g/mol
Gustina 1,0809 g/cm3
Tačka topljenja

76–77 °C

Tačka ključanja

265.5 °C

pKa 4,31[3]
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) External MSDS

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Fenilacetatna kiselina (PAA, α-toluinska kiselina, benzensirćetna kiselina, alfa tolilna kiselina, 2-fenilacetatna kiselina) je organsko jedinjenje, koje sadrži fenilnu funkcionalnu grupu i karboksilnu funkcionalnu grupu. Ona je bela čvrsta materija neprijatnog mirisa. Zato što nalazi primenu u nedozvoljenoj proizvodnji fenilacetona (koji se koristi za proizvodnju met/amfetamina), ona je klasifikovana kao kontrolisana supstanca.

Priprema[uredi | uredi kod]

Ovo jedinjenje se može pripremiti hidrolizom benzil cijanida:[4][5]

Fenilacetatna kiselina

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  2. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  3. Dippy, J. F. J.; Hughes, S. R. C.; Rozanski, A. (1959). „The dissociation constants of some symmetrically disubstituted succinic acids”. Journal of the Chemical Society 1959: 2492–2498. DOI:10.1039/JR9590002492. 
  4. Adams R.; Thal, A. F. (1922), „Phenylacetic acid”, Organic Syntheses 2: 59 ; Coll. Vol. 1: 436 
  5. Wenner, W. (1952), „Phenylacetamide”, Organic Syntheses 32: 92 ; Coll. Vol. 4: 760 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]