Volksgerichtshof

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zasjedanje Narodnog suda tijekom procesa za Srpanjsku urotu. U sredini se nalazi predsjednik suda Roland Freisler.

Volksgerichtshof (njemački: Vrhovni narodni sud) je sud kojeg je 1934. godine utemeljio njemački kancelar Adolf Hitler zbog nezadovoljstva ishodom suđenja za paljenje Reichstaga (svi osim jednog optuženog su oslobođeni). Vrhovni narodni sud je uspostavljen izvan uobičajenih ograničenja ustava. Sud je imao jurisdikciju nad velikim brojem "političkih prijestupa" među kojima su bili crno tržište, usporavanje radova i defetizam. Na ove je zločine Freislerov sud gledao kao na Wehrkraftzersetzung (smanjenje obrambene sposobnosti) te su kao takvi kažnjavani izrazito oštro. Najčešća osuda bila je smrtna kazna.

Najveći broj smrtnih kazni "podijeljen" je tijekom predsjedanja suca Rolanda Freislera, poznatog po tome što je vodio procese protiv skupine Weiße Rose, tijekom kojeg su Hans i Sophie Scholl osuđeni na smrt, te protiv sudionika Srpanjske urote, koji su osuđeni na smrt (svi oni čiji su procesi dovršeni). Dobar dio osuđenih umro bi u zatvoru Plötzensee. Neki su procesi bili i veće lakrdije od uobičajenih montiranih procesa, a najbolji primjer toga je proces protiv Hansa i Sophie Scholl, koji je završen u sat vremena, bez iznošenja dokaza i bez argumentacije obaju strana. Predsjednik suda često je bio i tužitelj, denuncirajući optuženike i iznoseći presudu bez prigovora branitelja, koji bi najčešće sjedili u tišini. Nimalo iznenađujuće, Narodni sud se nije držao uobičajenih regula njemačkog zakona. Isto tako, sud je gotovo uvijek podupirao tužiteljstvo, čak do te mjere da je samo blaćenje pred sudom bilo jednako smrtnoj kazni.

Predsjednici suda[uredi - уреди | uredi izvor]

Žrtve Narodnog suda[uredi - уреди | uredi izvor]

Od oko 18,000 optuženih pred Narodnim sudom (oko 5,000 smrtnih kazni), najznačajnija imena su:

Robert AbshagenWalter ArndtHans-Jürgen Graf von BlumenthalHasso von BoehmerEugen BolzKlaus BonhoefferBruno BinnebeselGustav DahrendorfAlfred DelpErich FellgiebelEberhard FinckhMaria FischerReinhold FrankEugen GerstenmaierCarl Friedrich GoerdelerWilli GrafAlbrecht von HagenNikolaus Christoph von HalemElise HampelOtto Hermann HampelPaul von HaseRobert HavemannAndreas HermesErich HoepnerCaesar von HofackerHelmuth HübenerKurt HuberMarie-Luise JahnJens JessenFriedrich Karl KlausingErich KnaufKarlrobert KreitenRudolf KrißHermann LangeJulius LeberGeorg LehnigHans Conrad LeipeltFranz LeuningerWilhelm LeuschnerHermann MaaßMax Josef MetzgerHelmuth James Graf von MoltkeEduard MüllerThomas OlipJohannes PrassekChristoph ProbstSiegfried RädelAdolf ReichweinFritz RiedelJosef RömerAxel RudolphWilly SachseKarl SchapperAlexander SchmorellHans SchollSophie SchollFriedrich-Werner Graf von der SchulenburgFritz-Dietlof von der SchulenburgEva Schulze-KnabeBernhard SchwentnerUlrich Wilhelm Graf Schwerin von SchwanenfeldWerner SeelenbinderWilli SkamiraRobert StammBerthold Schenk Graf von StauffenbergKarl Friedrich StellbrinkHellmuth StieffAdam von Trott zu SolzRobert UhrigJoseph WirmerEleonore WolfJohannes WüstenPeter Graf Yorck von WartenburgErwin von Witzleben.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]