Volksgerichtshof

Izvor: Wikipedia
Zasjedanje Narodnog suda tijekom procesa za Srpanjsku urotu. U sredini se nalazi predsjednik suda Roland Freisler.

Volksgerichtshof (njemački: Vrhovni narodni sud) je sud kojeg je 1934. godine utemeljio njemački kancelar Adolf Hitler zbog nezadovoljstva ishodom suđenja za paljenje Reichstaga (svi osim jednog optuženog su oslobođeni). Vrhovni narodni sud je uspostavljen izvan uobičajenih ograničenja ustava. Sud je imao jurisdikciju nad velikim brojem "političkih prijestupa" među kojima su bili crno tržište, usporavanje radova i defetizam. Na ove je zločine Freislerov sud gledao kao na Wehrkraftzersetzung (smanjenje obrambene sposobnosti) te su kao takvi kažnjavani izrazito oštro. Najčešća osuda bila je smrtna kazna.

Najveći broj smrtnih kazni "podijeljen" je tijekom predsjedanja suca Rolanda Freislera, poznatog po tome što je vodio procese protiv skupine Weiße Rose, tijekom kojeg su Hans i Sophie Scholl osuđeni na smrt, te protiv sudionika Srpanjske urote, koji su osuđeni na smrt (svi oni čiji su procesi dovršeni). Dobar dio osuđenih umro bi u zatvoru Plötzensee. Neki su procesi bili i veće lakrdije od uobičajenih montiranih procesa, a najbolji primjer toga je proces protiv Hansa i Sophie Scholl, koji je završen u sat vremena, bez iznošenja dokaza i bez argumentacije obaju strana. Predsjednik suda često je bio i tužitelj, denuncirajući optuženike i iznoseći presudu bez prigovora branitelja, koji bi najčešće sjedili u tišini. Nimalo iznenađujuće, Narodni sud se nije držao uobičajenih regula njemačkog zakona. Isto tako, sud je gotovo uvijek podupirao tužiteljstvo, čak do te mjere da je samo blaćenje pred sudom bilo jednako smrtnoj kazni.

Predsjednici suda[uredi - уреди]

Žrtve Narodnog suda[uredi - уреди]

Od oko 18,000 optuženih pred Narodnim sudom (oko 5,000 smrtnih kazni), najznačajnija imena su: Robert AbshagenWalter ArndtHans-Jürgen Graf von BlumenthalEugen BolzKlaus BonhoefferBruno BinnebeselAlfred DelpErich FellgiebelEberhard FinckhReinhold FrankEugen GerstenmaierCarl Friedrich GoerdelerAlbrecht von HagenNikolaus Christoph von HalemPaul von HaseRobert HavemannAndreas HermesErich HoepnerHelmuth HübenerKurt HuberMarie-Luise JahnJens JessenMarkus KäferFriedrich Karl KlausingErich KnaufKarlrobert KreitenRudolf KrißGeorg LehnigHans Conrad LeipeltWilhelm LeuschnerMax Josef MetzgerThomas OlipMaria Peskollere.o.plauenChristoph ProbstSiegfried RädelFritz RiedelJosef RömerAxel RudolphWilly SachseKarl SchapperAlexander SchmorellHans i Sophie SchollFriedrich-Werner Graf von der SchulenburgFritz-Dietlof von der SchulenburgEva Schulze-KnabeBernhard SchwentnerUlrich Wilhelm Graf Schwerin von SchwanenfeldWilli SkamiraRobert StammBerthold Schenk Graf von StauffenbergHellmuth StieffAdam von Trott zu SolzRobert UhrigJoseph WirmerEleonore WolfJohannes WüstenPeter Graf Yorck von WartenburgErwin von Witzleben

Vanjske veze[uredi - уреди]