Vladimir Barović
| Vladimir Barović | |
|---|---|
_i_Vjekoslav_%C4%8Culi%C4%87_(desno).jpg) | |
| Biografski podatci | |
| Datum rođenja | 7. 11. 1939. |
| Mjesto rođenja | Banja Luka, Kraljevina Jugoslavija |
| Datum smrti | 29. 9. 1991. (dob: 51) |
| Mjesto smrti | Vis, Hrvatska |
| Nacionalnost | Crnogorac[1] |
| Vojna karijera | |
| Godine u službi | 1960. – 1991. |
| Čin | .jpg){kind=small} kontraadmiral
|
| Vojska |  Jugoslavenska narodna armija
|
| Rod vojske |  Jugoslavenska ratna mornarica
|
Vladimir Barović (Banja Luka, 7. novembra 1939. – Vis, 29. septembra 1991.), jugoslavenski admiral.
Biografija[uredi | uredi kod]
Vladimir Barović rođen je 7. novembra 1939. u Banjoj Luci od oca Petra Barovića i majke Nade Benigar.[1] God. 1960. stekao je čin pomorskog potporučnika, a 1982. čin kapetana bojnog broda.[2] Nakon što je 1991. razriješen službe komandanta 9. vojno-pomorskog sektora (Boka), sa sjedištem u Kumboru, postavljen je za komandanta 5. vojno-pomorskog sektora (Pula), zamijenivši na toj funkciji kontraadmirala Marjana Pogačnika. U službi komandanta puljskog garnizona sudjelovao je u pregovorima oko povlačenja JNA iz Pule, gdje je ostao upamćen po časnom držanju i izjavi: »Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti.«[3]
Na mjesto pomoćnika komandanta Vojno-pomorske oblasti JRM-a, koje je do tada obnašao admiral Fridrih Moretti, upućen je u septembru 1991.[4] Po dolasku u Vis, gdje se nalazilo komandno mjesto JRM-a, preuzeo je novu dužnost i iste večeri u zgradi ambulante Vojno-pomorskog uporišta Vis izvršio samoubojstvo pucnjem u sljepoočnicu. U oproštajnom pismu napisao je među ostalim da se odlučio na časnu smrt »jer nije htio da ratuje protiv bratskog hrvatskog naroda«, usprotivivši se tako agresiji JNA protiv Hrvatske koja je za njega predstavljala djelo suprotno crnogorskoj časti jer se »Crnogorci ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio«.[5] Posmrtni ostaci preneseni su mu s Visa i pokopan je na groblju u Herceg Novom.
Odlikovanja[uredi | uredi kod]
Na prijedlog nevladine organizacije Građanska alijansa, SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Vladimir Barović je postumno odlikovan Ordenom za hrabrost koji mu je 12. jula 2016. dodijelio crnogorski predsjednik Filip Vujanović.[6][7]
Činovi[uredi | uredi kod]
pomorski potporučnik (1960.)[2]
kapetan bojnog broda (1982.)[2]
kontraadmiral (1990.)[2]
.jpg){kind=small}
.jpg){kind=small}
Vidi još[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „SAMOUBOJSTVO ADMIRLA BAROVIĆA: Jedini metak na koji Crna Gora nema pravo biti ponosna”. Maxportal.hr. 12. listopada 2015. Pristupljeno 14. jula 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Ante Nazor, 2010, str. 245, 286
- ↑ Vladimir Barović, kontraadmiral vrijedan poštovanja. mojotokvis.com (5. listopada 2014.). Preuzeto 1. srpnja 2015.
- ↑ Stjepan Bernardić (13. srpnja 2016). „Vladimir Barović - Crnogorac koji je 1991. radije pucao u sebe nego u hrvatske gradove”. Dalmatinski portal. Pristupljeno 14. srpnja 2016.
- ↑ Vladimir Barović i Krsto Đurović, crnogorski časnici koji su odbili pucati na Hrvatsku. mojotokvis.com (2. studenoga 2014). Preuzeto 1. srpnja 2015
- ↑ „Predsejdnik Vujanović uručio odlikovanja”. Predsjednik Crne Gore. 12. jula 2016. Pristupljeno 14. jula 2016.
- ↑ HINA (13. 7. 2016). Crnogorski predsjednik posthumno odlikovao admirala koji je odbio napasti dalmatinske gradove!. Jutarnji list. Preuzeto 13. 7. 2016
Literatura[uredi | uredi kod]
- Nazor, Ante (2010). Zapovjedni vrh JNA (siječanj 1990. - svibanj 1992.), Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. ISBN 978-953-7439-28-6