Vatra svetog Elma

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vatra svetog Elma na jarbolima broda

Vatra svetog Elma (en. St. Elmo's fire ili Saint Elmo's light) je svetlosni efekat koji se javlja usled električnog pražnjenja u atmosferi. "Vatra" svetog Elma je zapravo plazma niske gustine i niske temperature. Efekat je vekovima poznat moreplovcima pošto se manifestuje na jarbolima brodova, uglavnom tokom nevremena. U moderna vremena efekat se manifestuje i na visokim stubovima dalekovoda i na isturenim ivicama aviona.

Naziv je dobio po svetom Elmu, zaštitniku moreplovaca. Električnu prirodu fenomena je prvi objasnio Bendžamin Frenklin.

Promatranja[uredi - уреди | uredi izvor]

Vatra svetog Elma je tiho luminiscentno električno pražnjenje iz istaknutih zašiljenih objekata na Zemljinoj površini kao što su gromobrani, jarboli, tornjevi, dimnjaci, a može se vidjeti i na krilima aviona. Može se zapaziti čak na lišću, travi, pa čak na vrhovima rogova stoke.

Naučna objašnjenja[uredi - уреди | uredi izvor]

Šiljasti predmeti izazivaju deformaciju električnog polja u svojoj okolini. Linije polja električnog potencijala su nad zašiljenim objektima gušće, te električno polje može premašiti kritičnu vrijednost (3 MV/m) i dolazi do električnog izboja elektrona u mlazu, do sekundarne ionizacije, praćene svjetlucanjima u obliku vijenca ili korone oko predmeta, koji je izazvala pojava. Veličina vijenca ovisi o jakosti naboja oko šiljka. Pri pozitivnom naboju je veći, a boja svjetlucanja je ljubičasta. Pri negativnom naboju vijenac je manji, a svjetlucanje je svjetlije i plavkasto. Dušik i kisik iz Zemljine atmosfere uzrokuju ljubičasta i plavkasta svjetlucanja; a to je sličan mehanizam koji uzrokuje da neonska cijev svijetli. Područje svjetlucanja je zapravo plazma, male gustoće izazvana razlikom potencijala iznad vrijednosti dielektričnog praga električnog proboja u zraku.

Historijski izvještaji[uredi - уреди | uredi izvor]

U Kini se naziva vatra božice Mazu i vjeruje se da ona stvara vatru na jarbolima brodova da vodi izgubljene mornare.

U staroj Grčkoj jedna vatra se nazivala Helena, a dvije Kastor i Poluks.

U starom Rimu opisi vatru svetog Elma je opisao Julije Cezar i Plinije Stariji.

Antonio Pigafetta je zapisao u svome brodskom dnevniku vatru svetog Elma, dok je putovao sa Ferdinandom Magellanom na prvom putu oko svijeta.

Zabilježio ju je i Charles Darwin dok je bio na poznatom putovanju sa brodom “Beagle”, dok su bili na sidru u zaljevu rijeke La Plata.

Vatra svetog Elma je zabilježena i za vrijeme pada Carigrada koje je izvelo Osmansko carstvo 1453 godine. Često je viđena sa topa koji je bio smješten u Carigradskom hipodromu.

U hrvatskom govornom području je naziv vatra svetog Nikole stariji i zapisan je već u 15. st. u knjizi Dubrovčanina B. Kortuljevića (M.Vučetić, 2004).

26 kolovoza 1883 godine je britanski ratni brod “Charles Ball” svjedočio eksploziji vulkana Krakatoa i tada su primjetili veličanstvenu vatru svetog Elma na jarbolima uzrokovanu statičkim elektricitetom, koje je nastalo zbog kretanja malenih djelića stijena i kapljica vode u vulkanskom dimu.

Veličanstvena vatra svetog Elma je viđena 1995 godine dok su istraživači sa Sveučilista Aljaska letjeli iznad Amazone.

V. također[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]