Varaždinski generalat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Varaždinski generalat je obrambeni sustav utvrda koji se razvio iz starijeg sustava koji se naziva Vindiška ili Slavonska vojna krajina. Kasnije je, u 17. stoljeću, prozvan Varaždinski generalat (po utvrdi Varaždin koje je od 1595. godine bila sjedište generala, do 1595. i od 1731. do 1765. sjedište generala je utvrda Koprivnica). Ovo je vojnokrajiško područje regulirano 1578. godine nakon sabora u Brucku na Muri.

U početku se Varaždinski generalat sastojao od tri kapetanije sa središtima: Koprivnica, Križevci i Ivanić (Ivanić Grad), a krajem 16. stoljeća je osnovana i kapetanija Đurđevac. Teritorij Varaždinskog generalata nije označavao kompaktni teritorij, a njegova teritorijalizacija je započela doseljavanjem vlaškog stanovništva i nakon donošenja "Statuta Valachorum" (izdao ih je Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva 1630. godine).

Od 1765. odnosno 1767. Križevci i Koprivnica prestaju biti dijelovi Varaždinskog generalata.

Od 1765. do 1787. sjedište generalata je Bjelovar, a nakon 1787. u Zagrebu.

U prvoj polovici 18. stoljeća formirane su dvije pukovnije: Đurđevačka pukovnija (prvo sjedište Đurđevac, kasnije Bjelovar) i Križevačka pukovnija.

Varaždinski generalat ili Varaždinska Vojna krajina je prestala postojati 1871. godine, a na njenom tlu je osnovana Bjelovarska županija.

Popis zapovjednika Varaždinsko generalata - Slavonske krajine (do 1737.)[uredi - уреди | uredi izvor]