Valerij Heletej

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Valerij Heletej
Valerij Heletej


Na dužnosti
3. jul 2014 – 14. oktobar 2014
Predsjednik Petro Porošenko
Prethodnik Mihailo Koval
Nasljednik Stepan Poltorak

Na dužnosti
2. mart 2014 – 3. jul 2014
Predsjednik Oleksandr Turčinov (v.d.)
Petro Porošenko
Prethodnik Serhij Kulik
Nasljednik nema
Na dužnosti
24. maj 2007 – 14. jul 2009
Predsjednik Viktor Juščenko
Prethodnik Petro Pljuta
Nasljednik Oleksandr Birsan

Rođen/a 28. 8. 1967. (1967-08-28) (dob: 56)
Vehnij Koropec, Zakarpatska oblast, Ukrajinska SSR, SSSR
Alma mater Nacionalna akademija unutrašnjih poslova (1994)

Valerij Viktorovič Heletej (ukr. Валерій Вікторович Гелетей; 28. august 1967 -) je ukrajinski policajac i državni funkcionar, najpoznatiji po tome što je 2014. godine, na vrhuncu sukoba sa ruskim separatistima, služio kao ministar obrane Ukrajine.

Heletej je svoju karijeru započeo nakon što je služio vojni rok u Sovjetskim graničnim trupama. Godine 1988. se priključio miliciji (policija) tadašnje sovjetske Ukrajine i postepeno napredovao u službi, prije nego što je 1994. završio Nacionalnu akademiju unutrašnjih poslova. Uglavnom je radio u Kijevu, uključujući odjele i službe za borbu protiv organiziranog kriminala. Godine 2006. ga je predsjednik Viktor Juščenko imenovao savjetnikom za policijske poslove, a 2007. je postao načelnikom Uprave državne bezbjednosti (UDO), zadužene za zaštitu državnih funkcionara, te je tada dobio čin milicijskog general-potpukovnika. Kada je to mjesto napustio 2009. godine, imao je čin general-pukovnika.

Nakon euromajdanskog prevrata je na proljeće 2014. godine ponovno postao šef UDO-a, a 2. jula ga je novoizabrani predsjednik Petro Porošenko predložio za novog ministra obrane. Potvrđen je od Vrhovne rade sljedeći dan, a prilikom govora zastupnicima je obećao ne samo da će ugušiti separatističku pobunu nego i da će "pobjedničku paradu održati u Sevastopolju", koji je prije toga bio anektiran od strane Rusije. Snage ukrajinske vojske pod njegovom nadležnošću su ubrzo nakon toga zabilježile velike uspjehe, istjeravši separatiste iz njihovih uporišta u Slavjansku i Kramatorsku, kao i prodrijevši na sam rub Donjecka i Luhanska, ali su u drugoj polovici 2014. godine teško poražene u bitci za Saur-Mogilu i Ilovajsk te prisiljene na povlačenje. Pri tome je veliki dio ukrajinske javnosti, ali i zapovjednici dobrovoljačkih formacija BTrO za neuspjehe krivim držao upravo Heleteja. Nekoliko tjedana nakon primirja u Minsku Heletej je smijenjen.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]