Touch (anime)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Touch
Touch-vol14-AdachiMitsuru.jpg
Korice stripa
タッチ
(Tatchi)
Žanrromansa, komedija, sport
Manga
AutorMitsuru Adachi
IzdavačShogakukan
MagazinShonen Sunday
Datum izlaska1981.1986.
Brojevi26
TV-anime
RedateljHiroko Tokita
ProducentMasamichi Fujiwara, Shinobu Nakaoyo
ScenaristTomoko Konparu
SkladateljHiroaki Serizawa
StudioGroup TAC, Studio Gallop
MrežaFuji Television, Animax
Emitiranje24. ožujka 1985.22. ožujka 1987.
Broj epizoda101
Trajanje22 minuta
TV-film
Touch: Sebango no Nai Ace
RedateljGisaburo Sugii
Emitiranje1986.
Trajanje93 minuta
TV-film
Touch 2: Sayonara no Okurimono
RedateljNakoto Hashimono
Emitiranje1986.
Trajanje80 minuta
TV-film
Touch 3: Kimi ga Tori Sugita Ato ni
RedateljAkinori Takaoka
Emitiranje1987.
Trajanje83 minuta

Touch (japanski タッチ, Tatchi) je japanska manga i anime humorna romantična serija autora Mitsura Adachija. Manga je objavljena između 1981. i 1986. u časopisu Shonen Sunday a po njoj je snimljena anime serija od 101 epizode u režiji Hiroke Tokite,[1]— koja je bila jedna od najgledanijih TV emisija u povijesti Japana.[2] Nakon serije, snimljena su i tri anime filma, dvije posebne TV emisije i igrani film objavljen 2005. Radnja se odvija oko srednjoškolca, igrača bejzbola, koji je zaljubljen u djevojku koja pak gaji osjećaje i prema njegovom bratu blizancu.

2005., TV Asahi je objavio dvije liste "100 najboljih animiranih TV ostvarenja". Touch se našao i na jednoj i na drugoj: na listi koja je sastavljena prema anketi provedenoj diljem nacije, našao se na visokom devetom mjestu[3] a na listi sastavljenoj po online anketi Japanaca, završio je na 34. mjestu.[4]

U časopisu Animage, Touch je 1986. završio na visokom četvrtom mjestu na listi najboljih animea godine prema glasovima čitatelja (prvo je mjesto zauzeo Dirty Pair) sa 546 glasa,[5] tri epizode (broj 3, 25 i 26) našlo se na listi 20 najboljih epizoda godine u nekom animeu,[5] dok je Tatsuya Uesugi proglašen najomiljenijim muškim anime likom, a Minami Asakura petim najomiljenijim anime ženskim likom godine.[5] Iduće godine, 1987., Touch je skupio 97 glasova, ali je to ipak bilo dovoljno da se nađe na 17. mjestu najboljih animea godine u istom časopisu.[6] 1988., sa 78 glasova našao se na 20. mjestu u istoj kategoriji, a zadnja epizoda našla se na šestom mjestu na listi najboljih epizoda u nekom animeu te godine. [7] Strip je rasprodan u preko 100 milijuna primjeraka, čime je to jedna od najprodavanijih mangi u povijesti.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Radnja se odvija oko troje protagonista: dvoje blizanaca - Katzuya i Tatsuya - i djevojke Minami Asakura, koja je njihova susjeda. Poznaju se od kada su bili djeca a njihovi roditelji su čak izgradili kućicu za igranje u dvorištu kako bi se zajedno igrali. U međuvremenu su oistali tinejdžeri. Kazuya, mlađi blizanac, je izvrstan učenik, marljiv i ambiciozan, zbog čega ga okolina cijeni. Također je redovito skupljao nagrade kao vrhunski igrač bejzbola. Minami je također odlična učenica. Tatsuya je pak vrlo talentiran ali pomalo lijen i odveć opušten, naginje tome da pusti brata da preuzme centar pažnje te izbjegava ući u izravno natjecanje s njim. Dok većina ljudi, pa i roditelji, smatraju da bi Minami i Kazuya mogli biti odličan par, ona potajno više voli Tatsuyu.

Tijekom srednje škole, dogodi se tragedija: Kazuyu udari i ubije kamion dok je spašavao dijete na svojem putu prema završnoj utakmici radi kvalifikacija za lokalno natjecanje. Zbog Kazuyine smrti, Tatsuya odluči nastaviti tamo gdje je njegov brat prestao, te se pridruži timu za bejzbol. S time mora uložiti i više truda nego obično. Istodobno, Minami odluči kvalificirati se za lokalno natjecanje gimnastike. Sjećanje na Kazuyu polako približava Tatsuyu i Minami.

Glasovi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Keiichi Nanba - Kazuya Uesugi
  • Noriko Hidaka - Minami Asakura
  • Yuji Mitsuya - Tatsuya Uesugi
  • Banjou Ginga - Harada
  • Hideyuki Tanaka - Eijirou Kashiwaba
  • Hiromi Tsuru - Sachiko Nishio

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Touch predstavlja vrlo zaseban smisao realizma, pogotovo za tragediju na kraju serije koja zauvijek promijeni živote likova. Neću reći o čemu se radi, ali je to nešto što jako malo serija pokušava, a kamoli uspijeva ispričati. Kao i Maison Ikkoku i Kimagure Orange Road, Touch je kriška japanskog života koja podsjeća anime ljubitelje da ljudi diljem svijeta nisu tako drugačiji na kraju krajeva, te je definitivno promjena ritma od mnogih današnjih animea u kojima je blještavilo važnije od sadržaja...Nažalost, njegova starost, duljina (101 epizoda je puno posla za prevesti) i neobični dizajni likova mogu spriječiti ovu seriju od licenciranja na tržištu koje se sastoji od ljubitelja rođenih prije ove serije, ali za one koji ga svejedno pogledaju, Touch je anime klasik i vremenska kapsula kada se život činio tako jednostavnijim (čak i ako nije bio). Nećete požaliti s ovom dirljivom, dražesnom seirjom. Nimalo.

—Carlos Ross, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[8]

Kako se priča odvijala, vesela romanca i zabavni ton sa kojima je serija počela izumiru dolaskom velikog obrata u priči na kraju prve sezone. Od tada, iako još ima romance i velikih smijehova, ton postaje dramatičniji te se naglasak više stavlja na bejzbol. Taj korak me je naveo da se pitam koja je bila namjera pisaca. Prva sezona se može gledati kao uvod u sportsku dramu koja se razvija, ali da li je potrebno odužiti sezonu tako dugo je drugo pitanje koje me zaokupljalo...Oni koji nisu ljubitelji sporta će možda ovo smatrati problematičnim. Nadalje, odnos između glavnih likova, koja potkopava prvotni koncept serije, ostavlja razmjerno dosadan dojam. Zadovoljavajuće? Da, ali svejedno djeluje poput antiklimaksa.

—Godai, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[9]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]