Timar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Timar (tur. od perz. tima: njegovanje, čuvanje ili od arap. timar: njegovanje bolesnika), u Osman(lij)skom Carstvu feudalno leno koje je donosilo do 20.000 akči (srebrenjaka) godišnje.

Historijat[uredi - уреди | uredi izvor]

Država (odnosno sultan) kao vrhovni vlasnik zemljišta davala je timare (kao i druga veća lena) uz obvezu da timarski spahija (sahibi-timar) vrši određenu vojnu službu, da na svakih 3.000 akči (kod Vujaklije: aspri) godišnjeg prihoda daje za rat jednog konjanika i da sam ide u rat. Spahija nije imao stvarno pravo na timar (spahiluk) i nije mogao zemlju otuđiti; od nje je dobivao samo rentu. Timar je ukinut 1834. godine. Korisnik timara nazivao se i timariot .

Opšta značenja[uredi - уреди | uredi izvor]

U razgovornom jeziku timar znači: a) njegovanje, čišćenje i uredno hranjenje konja; b) nastojanje oko čega, briga, njega.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Opća enciklopedija" (8 Š-Žva), Zagreb, 1982.
  • Vladimir Anić, Ivo Goldstein: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 2002.
  • Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.