Trois couleurs: Blanc
| Tri boje: Bijelo Tri boje: Belo | |||
|---|---|---|---|
 kino poster | |||
| Režija | Krzysztof Kieślowski | ||
| Producent | Marin Karmitz | ||
| Scenario | Krzysztof Kieślowski Krzysztof Piesiewicz | ||
| Uloge | Zbigniew Zamachowski Julie Delpy | ||
| Muzika | Zbigniew Preisner | ||
| Fotografija | Edward Klosinski | ||
| Montaža | Ursula Lesiak | ||
| Studio | France 3 Cinéma Canal+ | ||
| Distribucija | Miramax (SAD) | ||
| Datum(i) premijere | 26. 1. 1994
| ||
| Trajanje | 87 min. | ||
| Zemlja |  Francuska Poljska Švicarska | ||
| Jezik | francuski poljski engleski | ||
| Kronologija | |||
| |||
| |||
| Tri boje: Bijelo Tri boje: Belo na Internet Movie Database | |||
Tri boje: Bijelo (francuski Trois couleurs: Blanc) je humorna art filmska drama iz 1994. u francusko-poljsko-švicarskoj koprodukciji koju je režirao Krzysztof Kieślowski, a napisali sam Kieślowski i Krzysztof Piesiewicz. To je drugi dio njegove 'trilogije o tri boje' koja istražuje francuske revolucionarne ideale u moderno doba: ostali filmovi su Tri boje: Plavo i Tri boje: Crveno. Glavne uloge tumače Zbigniew Zamachowski i Julie Delpy. Bijelo se bavi temom jednakosti, te prati Poljaka Karola Karola kojeg je ostavila supruga u ponižavajućim okolnostima u Parizu, izgubi novac, svoj dom i prijatelje, ali se kao siromah u Varšavi odluči na povratak jednakosti u životu uz pomoć bogaćenja radi osvete.
Tri boje: Bijelo je, za razliku ostala dva filma trilogije, puno komičiniji, te se često navodi kao komedija, a i sa 87 minuta je najkraći film serijala. Dobio hvalospjeve kritičara te je nominiran za nekoliko nagrada.
Glavne uloge[uredi | uredi kod]
- Zbigniew Zamachowski - Karol Karol
- Julie Delpy - Dominique Vidal
- Janusz Gajos - Mikołaj
- Jerzy Stuhr - Jurek
- Aleksander Bardini - advokat
- Grzegorz Warchoł - elegantni čovjek
- Cezary Harasimowicz - Inspektor
- Jerzy Trela - gosp. Bronek
- Teresa Budzisz-Krzyżanowska - Madame Jadwiga
Nagrade[uredi | uredi kod]
Film je nominiran za Zlatni medvjed na Berlinaleu, gdje je Kieslowski dobio Srebrnog medjevda za najboljeg režisera.
Kritike[uredi | uredi kod]
Roger Ebert je cjelokupnu trilogiju 2003. uključio u svoj popis 'Velikih filmova':
U trilogiji, Plava je anti-tragedija, Bijela anti-komedija a Crvena anti-romansa. Sva tri filma nas zgrabe sa narativnim zanimanjem. Oni su metafizički kroz primjer, ne kroz teoriju: Kieslowski priča parabolu, ali ne propovijeda lekciju... Zbigniew Zamachowski u Bijelom je napušten od svoje lijepe žene (Delpy) nakon što je prošao kroz velike muke da ju preseli u Pariz. Natrag doma, u Poljskoj, on želi skupiti milijune kako bi mogao biti njoj ravan, i dobiti svoju osvetu."
Priča zbog prenatrpanosti uglavnom iscrpljuje gledateljevu koncentraciju da bi se pohvatali svi odnosi i zbivanja - Kieslowski je nesumnjivo redatelj mirnog ritma - ali njezina je andegdotalnost u pojedinim trenucima stvarno neobična i poticajna.
Filmski leksikon navodi sljedeće o filmu:
Bijelo (Srebrni medvjed u Berlinu) je crna krimi komedija o opsesiji, osveti i iskupljenju, protkana suptilnom ironijom i mnogo privlačnija široj publici. Kao i u Plavom, ljubav na kraju nadvladava mržnju i nerazumijevanje, a likovi dobivaju priliku da započnu nov život, dok osnovnoj temi slojevitih ljudskih osjećaja i odnosa redatelj pridodaje osobno viđenje dezintegracije svoje domovine u postkomunizmu. Ti su motivi izraženi prepoznatljivim prosedeom koji naglašava vizualnu ljepotu svakoga kadra, atmosferu i psihol. analizu karaktera, što omogućava iznimne glum. kreacije. Posebice je karakteristična uporaba prolepsi i analepsi koje ilustriraju lajtmotiv filma – povratak na staro odnosno uskrsnuće prošloga (npr. Karol se u sudnici prisjeća vjenčanja i nevjeste u bijelom), što također pridonosi namjernom poništavanju jasnih vremenskih granica i dojmu cikličnosti događaja.[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Roger Ebert (9. 3. 2003). „Three Colors Trilogy: Blue, White, Red”. rogerebert.com.
- ↑ Večernji list, Ekran; Tko gleda, zlo ne misli; 2. V 1997., str. 28
- ↑ T. Kurelec (2003). „Tri boje: Bijeloo”. Filmski leksikon.
Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]
- Three Colors: White na sajtu IMDb
- Three Colors: White na AllRovi-u
- Three Colors: White na Rotten Tomatoes-u (en)
- Criterion Collection - esej Colin MacCabe
Filmovi koje je režirao Krzysztof Kieślowski | ||
|---|---|---|
|  | |