Sveta knjiga velikog nevidljivog Duha

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Sveta Knjiga Velikog Nevidljivog Duha, netačno zvana Koptsko evanđelje po Egipćanima[1] (iako potpuno različita od Evanđelja po Egipćanima), je apokrifni spis nastao među Setovim gnosticima u Egiptu.

Spis sam o sebi kaže da ga je sastavio veliki Set, a uredio učitelj Eugnost i Agapetik. Nastao je negdje u 2. vijeku.[2]

Dve veoma slične verzije ovog spisa su otkrivene u okviru knjižnice Nag Hamadi: u trećem i četvrtom kodeksu.

Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Sadržaj spisa je gnostička kozmogonija, antropologija i eshatologija setovskog smjera, te baptizmalne formule.[2]

U spisu se kroz inkantancije, diskursivno neartikulisane sekvence glasova, daju navodna skrivena imena Nebeskog Oca. U završnici manuskripta se iznosi da je data knjiga skrivena s nadom da će jednom dospeti u ruke izabranog roda:

»Veliki Set napisao je ovu knjigu slovâ u stotinu i trideset godina. Pohranio ju je na planini zvanoj Charaxio, kako bi, u poslednje doba /.../ došao i otkrio tu neiskvarenu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji će prebivati s njima u ljubavi, i velikog, nevidljivog, Svetog Duha, i Njegova Jedinorodnoga Sina, i Večnu Svetlost, ...«

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. John D. Turner: "Since the late 1940s it has become customary to refer to it inappropriately as the Gospel of the Egyptians." Meyer, Marvin (2007). The Nag Hammadi Scriptures: International Edition. str. 247. 
  2. 2,0 2,1 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]