Sunčanica (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Sunčanica.
Солнечный удар
RežijaNikita Mihalkov
ProducentLeonid Vereščagin
ScenarioVladimir Mojsejenko
Nikita Mihalkov
Aleksandar Adabašijan
PredložakSunčanica and
Prokleti dani; autor:
Ivan Bunjin
UlogeMārtiņš Kalita
Victoria Solovyova
Miloš Biković
MuzikaEduard Artemjev
FotografijaVladislav Opeljants
MontažaSvetolik Zajc
StudioTriTe
DistribucijaDreamTeam Media
Datum(i) premijere
3. 10. 2014 (2014-10-03) (Beograd)
Trajanje180 min.
Zemlja Rusija
Jezikruski
Budžet$21 mil.
Bruto prihod1,693.797 $[1]

Sunčanica (rus. Солнечный удар) ruska je istorijska filmska drama u režiji Nikite Mihalkova iz 2014. Scenario je delimično zasnovan na kratkoj priči Sunčanica i dnevniku Prokleti dani ruskog nobelovca Ivana Bunjina. Radnja se odigrava u vojnom logoru 1920. za vreme Crvenog terora na Krimu, gde su zarobljeni Belogardisti, među kojima se nalazi i neimenovani poručnik. Poručnik, pokušavajući da odgovori na sopstveno pitanje kako je došlo do takvog haosa, priseća se leta 1907, kada se strastveno zaljubio u neznanku na rečnom parabrodu. U pozadini događaja na osunčanom brodu prikazuje se niz korumpiranih, lenjih, taštih i poročnih pojedinaca, sa sugestijom da sve istorijske tragedije, pa i tragedija ruske istorije dvadesetog veka, započinju mnogo ranije u sitnicama na koje niko ne obraća pažnju.

Ova dva plana odigravanja radnje suprostavljena su i na formalnom nivou. Sećanja iz 1907. dočarana su živim bojama, osunčanim pejzažima, dinamičnim kadrovima i elementima magičnog realizma, dok su scene u logoru obojene paletom mračnijih boja i sumornim pejzažima. Takođe, scene u logoru sadrže niz referenci na propagadne sovjetske filmove, uključujući i referencu na scenu sa kolicima za bebe iz filmskog remek-dela Oklopnjača Potemkim, koju je Mihalkov snimio na istim stepenicama u Odesi, na kojima je Sergej Ajzenštajn 1925. snimio svoju čuvenu scenu.[2] Glavne uloge su dodeljene nepoznatim glumcima, dok je jedna od sporednih uloga dodeljena srpskom glumcu Milošu Bikoviću.

Pošto je završen neposredno nakon izbijanja Krimske krize, film o ruskoj istoriji na Krimu se nije dopao selektorima Filmskog festivala u Veneciji, te su odbili da ga uvrste u takmičarski program. Nakon ovog odbijanja, Mihalkov je odlučio da se svetska premijera održi u Beogradu, kao vid obeležavanja sećanja na Srbiju, koja je primila mnogobrojne belogardiste i ruske izbeglice nakon Oktobarske revolucije.[3] Film je mahom bio ignorisan i kritikovan na zapadu kao Putinova propaganda, dok je u Rusiji izazvao oprečna mišljenja i izazvao različite polemike u društvu.[4]

Reference[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]