Stećci u vodama Bilećkog jezera

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Novostvorena nekropola stećaka Bileća, na izlazu iz grada prema jezeru

Stećci u vodama Bilećkog jezera su srednjovjekovni nadgrobni spomenici ostali pod vodom Bilećkog jezera nakon izgradnje hidroenergetskog sistema Trebišnjica.

Bilećko jezero nastalo je izgradnjom brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici blizu grada Bileće 1968. godine. U cilju zaštite svih spomenika kulture na ugroženom području obrazovana je komisija konzervatora i drugih stručnjaka koja je imala zadatak da utvrdi koji se sve spomenici nalaze na ugroženom području i kakve bi mjere u cilju njihove zaštite trebalo preduzeti.[1]

Jedan od zadataka te komisije odnosio se na srednjovjekovne nadgrobne spomenike-stećke. Za obavljanje toga zadatka obrazovana je ekipa u kojoj su učestvovali: Šefik Bešlagić, Zdravko Kajmaković konzervator Zavoda, Ranko Rosić fotografski majstor Zavoda, Mato Biško arhitektonski tehničar Zavoda i Ćiro Rajić, fotograf Uprave za zaštitu spomenika kulture iz Mostara. Ekipa je obišla teren u maju 1960. godine, prikupila osnovne podatke o spomenicima i dala prijedlog mjera za zaštitu spomenika.

Podaci o brojnom stanju prije stvaranja jezera.

Lokacija Ploča Sanduk Sljemenak Krst Ukupno Ukrašeni Natpis
Izvor 2 2
Zadublje 60 1 61
Orah 10 10
Mistihalj 110 67 1 178
Panik 100 3 103
Sveti Đurađ 12 6 2 20
Grobnice I 37 10 1 48
Grobnice II 7 2 9
Mostište 19 13 1 33
Gornje selo 3 3
Ukupno 360 102 3 2 467

Nova nekropola Bileća[uredi | uredi kod]

Prema prijedlogu članova navedene ekipe, obavezno je trebalo izmjestiti slijedeće stećke:

  • Nekropola u Mistihalju: 8 sanduka veće visine, od toga 6 sa postoljem
  • Nekropola Grobnice kod Kolanjevića: 2 sanduka i 1 sljemenjak
  • Nekropola uz crkvu sv. Đurđa kod Kolanjevića: 1 krstača sa natpisom i 1 ploča sa motivom žene i preslice
  • Nekropola Mostište: 1 sanduk broj sa originalnim ukrasom
  • Nekropola kod izvora Trebišnjice: 2 ploče.[2]

Tokom realizacije prijedloga o izmještanju stećaka i ostalih kulturnih dobara (Manastir Kosijerevo i Dobrićevo) povećan je ukupan broj i nastala je nova nekropola reprezentativnih uzoraka iz ovog dijela Bosne i Hercegovinesa u kojoj se nalazi 86 stećaka i to 70 ploča, 42 sanduka, 1 sljemenik i 3 krstače i najveća je vještačka nekropola stećaka na Balkanu.[3] Dio reprezentativnih spomenika sa natpisima završio je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u muzeju u Nikšiću. Po pričanju očevidaca nekoliko stećaka transportovano je u SAD i tom akcijom rukovodio je arheolog Vejn Vučinić, porijeklom iz ovih krajeva. Preko 350 stećaka ostalo je zauvijek pokriveno vodom Bilećkog jezera.

Reference[uredi | uredi kod]