Solovecki logor
Solovjeckij logor (rus. Соловецкий лагерь особого назначения, skraćeno СЛОН) je bio zatvorenički logor u bivšem Sovjetskom Savezu odnosno sovjetskoj Rusiji. Nalazio se u sjevernom dijelu Rusije, na Soloveckim otocima u Onješkom zaljevu.
Prema ruskom prozaistu Aleksandru Solženjicinu, Soloveckij logor je bio matica zatvoreničkog sustava GULAG. U Soloveckom logoru stradali su deseci tisuća ljudi, a konačan broj žrtava do danas nije precizno utvrđen. Između ostalih žrtava stradao je veliki broj ruskih i ukrajinskih intelektualaca. Stradavanja su posebno značajna za Staljinovo razdoblje na prijelazu sa 1920-ih na 1930-te godine.
Povijest logora[uredi | uredi kod]
Na mjestu Soloveckog logora prethodno se nalazio poznati Soloveckij manastir pod rukovodstvom Ruske pravoslavne crkve. Kompletan kraj simbolizirao je sigurno utočište u razdobljima ratova sa Tatarima, Turcima i drugim narodima ruskog okruženja. Duhovno-humanitaran karakter Solovjeckog manastira u Ruskom Carstvu, dekretom Vladimira Lenjina, u Sovjetskom Savezu je prenamijenjen u zatvorenički logor.
