Solovecki logor

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zatvorenici kopaju glinu
Ostaci logora danas

Solovjeckij logor (rus. Соловецкий лагерь особого назначения, skraćeno СЛОН) je bio zatvorenički logor u bivšem Sovjetskom Savezu odnosno sovjetskoj Rusiji. Nalazio se u sjevernom dijelu Rusije, na Soloveckim otocima u Onješkom zaljevu.

Prema ruskom prozaistu Aleksandru Solženjicinu, Soloveckij logor je bio matica zatvoreničkog sustava GULAG. U Soloveckom logoru stradali su deseci tisuća ljudi, a konačan broj žrtava do danas nije precizno utvrđen. Između ostalih žrtava stradao je veliki broj ruskih i ukrajinskih intelektualaca. Stradavanja su posebno značajna za Staljinovo razdoblje na prijelazu sa 1920-ih na 1930-te godine.

Povijest logora[uredi - уреди | uredi izvor]

Na mjestu Soloveckog logora prethodno se nalazio poznati Soloveckij manastir pod rukovodstvom Ruske pravoslavne crkve. Kompletan kraj simbolizirao je sigurno utočište u razdobljima ratova sa Tatarima, Turcima i drugim narodima ruskog okruženja. Duhovno-humanitaran karakter Solovjeckog manastira u Ruskom Carstvu, dekretom Vladimira Lenjina, u Sovjetskom Savezu je prenamijenjen u zatvorenički logor.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]