Prijeđi na sadržaj

Soloski čovjek

Izvor: Wikipedija
Homo erectus soloensis
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Natporodica: Hominoidea
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Rod: Homo
Vrsta: Homo erectus
Podvrsta: Homo erectus soloensis
Dvojni naziv
Homo erectus soloensis
Oppenoorth, 1932.

Soloski čovjek (lat.: Homo erectus soloensis), prethodno klasificiran kao Homo sapiens soloensis, je prepoznat kao podvrsta izumrlog hominina, Homo erectusa. Jedini poznati primjerci ovog hominina nađeni su u fosilnim nalazištima duž rijeke Bengawan Solo na indonezijskom otoku Javi. Ovi su ostaci poznati i kao Ngandong ostaci, po imenu sela u čijoj blizini su prvi put pronađeni.

Iako je morfologija soloskog čovjeka većim dijelom tipična za Homo erectusa, njegova je kultura bila neuobičajeno napredna.[1] Ovo izaziva mnoge probleme postojećim teorijama glede ograničenih Homo erectusovih sposobnosti u smislu inovacije i govora.[2] Njegov se moždani volumen kreće od 1013 do 1251 cm³, što ga čini jednim od pripadnika roda Homo s najvećim mozgom.[3]

S obzirom na pronađeni kameni alat i gracilnu fizičku građu, ovaj je izumrli hominin u početku bio klasificiran kao podvrsta Homo sapiensa (pod imenom Javanthropus), te se smatrao pretkom modernih australskih Aboridžina. Međutim, pomnija je analiza dokazala da to nije tako.[2] _Analiza 18 lubanja iz lokaliteta Sangiran, Trinil, Sambungmacan, i Ngandong pokazuju kronološki razvoj od perioda Bapang-AG do perioda Ngandong.[4] Homo eerectus soloensisu je 2011. revidirana starost na vremensko razdoblje od 550 000 do 143,000 godina.[5]

Literatura

[uredi | uredi kod]
  1. Ngandong Arhivirano 2007-02-08 na Wayback Machine-u (Emuseum@Minnesota State University, Mankato)
  2. 2,0 2,1 Peter Brown: Recent human evolution in East Asia and Australasia. Philosophical Transactions of the Royal Society of London, Biological Sciences, svezak 337, 235. - 242., 1992.
  3. http://www.columbia.edu/~rlh2/PartII.pdf
  4. Kaifu, Y; Aziz, F; Indriati, E; Jacob, T; Kurniawan, I; Baba, H (Oct 2008). „Cranial morphology of Javanese Homo erectus: new evidence for continuous evolution, specialization, and terminal extinction”. Journal of Human Evolution svezak 55 (broj 4): str. 551. – 580.. DOI:10.1016/j.jhevol.2008.05.002. ISSN 0047-2484. PMID 18635247. 
  5. Finding showing human ancestor older than previously thought offers new insights into evolution, 5. srpnja 2011.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]