Solenoid

Izvor: Wikipedia
150p

Solenoid je elektromagnetska naprava koja se sastoji od elektromagneta i pomičog metalnog jezgra podržanog sa oprugom.

Kad struja prolazi kroz elektromagnet, on privlači jezgro djelovanjem magnetskog polja. Kad struja ne teče, jezgro se vraća u početni položaj djelovanjem opruge.

Od releja se razlikuje u tome, što pomjeranje jezgre služi za obavljanje mehaničke akcije, a ne za zatvaranje električnih kontakata.

Upotreba[uredi - уреди]

Pomjeranje jezgra se koristi za vršenje neke mehaničke radnje, kao što je otvaranje i zatvaranje ventila, zaključavanje i otključavanje brave na automobilu, i druge namjene.

Osobine[uredi - уреди]

Većina solenoida može da radi na jednosmjernu i naizmjeničnu struju. Postoje tipovi solenoida koji mogu biti uključeni samo ograničeno vrijeme, jer se jako zagrijavaju prolaskom struje kroz namotaje elektromagneta. Oni su označeni za povremeno uključivanje (eng. intermittent duty), a drugi se mogu koristiti stalno uključeni (continuous duty).

Ostale važne osobine su otpor zavojnice elektromagneta, radna struja i napon, pomjeranje jezgra u milimetrima, dimenzije jezgra, i vučna sila.

Korištena literatura[uredi - уреди]

  • Principles of Electric Circuits, 7th edition, Thomas I. Floyd, Prentice Hall, ISBN 0-13-098576-7, strane 390 i 391.

Spoljašnje veze[uredi - уреди]