Sistem svemirskog lansiranja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sistem svemirskog lansiranja (umetnička vizija)

Sistem svemirskog lansiranja ili SLS (engl. Space Launch System), je super-teška raketa nosač koja je predviđena od strane Nacionalne vazduhoplovne i svemirske administracije (NASA). Ova raketa će zameniti „penzionisani“ Spejs šatl, i prevoziće astronaute i teret do i van niske Zemljine orbite.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi kod]

Sistem svemirskog lansiranja (februar 2011)

NASA je u svom preliminarnom dizajnu objavila da bi Sistem svemirskog lansiranja trebalo da bude „šatl-izvedeno“ vozilo. To znači da će delovi koji su se koristili u proizvodnji Spejs šatla biti korišćeni za proizvodnju ove rakete. To uključuje spoljašnji rezervoar, čvrste raketne bustere i raketne motore tipa RS-25. Sistem svemirskog lansiranja će u početku moći da nosi između 70 i 100 tona u nisku Zemljinu orbitu, a kasnije uz dodatak nivoa za napuštanje Zemljine orbite, raketa će moći poneti i više od 130 tona. Astronauti će se prevoziti unutar „Višenamenskog vozila sa posadom“ (engl. Multi-Purpose Crew Vehicle).[1][2]

Međutim, 14. septembra 2011 NASA objavljuje konačni dizajn ove rakete. Direktor Čarls Bolden je zvanično rekao da će ova raketa odvesti astronaute gde ljudska noga nikad nije kročila, i postaviti kamen temeljac za buduće napore američkog istraživanja svemira. Za početne letove SLS će koristiti jezgro prečnika 8,4 metara sa tri RS-25D/E motora, gornji nivo prečnika 8,4 metara sa J-2X motorom i dva 5-segmentna čvrsta raketna bustera. Kasnije verzije će koristiti pet RS-25D/E motora, a raketni busteri će takoće biti pojačani. Početna verzija će na izgled biti veoma slična raketi Saturn INT-20, dok će krajnja verzija biti slična proslavljenoj raketi, Saturn V.

Troškovi programa i kritike[uredi | uredi kod]

Tokom zajedničke prezentacije NASA-e i Senata utvrđeno je da će troškovi za razvoj ove rakete iznositi oko 18 milijardi dolara kroz 2017-tu godinu i to: 10 milijardi dolara za SLS,6 milijardi dolara za Višenamensko vozilo sa posadom i 2 milijarde dolara za izgradnju lansirne rampe. Razni kritičari su ocenili kako bi novac za izgradnju ove rakete bilo bolje uložiti u izgradnju orbitalnih skladišta goriva i nadograditi već postojeće rakete Delta IV i Falkon Hevi

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Featured Legislation: The NASA Authorization Act of 2010”. United States Senate. 15. 7. 2010.. Pristupljeno 26. 5. 2011. 
  2. Clark, Stephen (31. 3. 2011.). „NASA to set exploration architecture this summer”. spaceflightnow.com. Pristupljeno 26. 5. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]