Satana
Satana ili Sotona (hebr. שָּׂטָן satan - neprijatelj, protivnik, tužitelj;[1] arap. شيطان šajtan) je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla u abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam). On donosi zlo i iskušenje i poznat je kao obmanitelj koji vodi čovječanstvo ka stranputici.[2][3]
Neke verske grupe smatraju da je nastao kao anđeo koji je imao veliku pobožnost i ljepotu, ali je pao zbog oholosti, zavođenja čovječanstva na put neistine i grijeha i ima moć u palom svijetu. U Hebrejskoj Bibliji Satana je prvenstveno tužilac ili protivnik. U nekim kasnijim jevrejskim spisima i Novom zavjetu, Satana se opisuje kao zlonamjerniji entitet suprotan Bogu, takođe nazivan i đavolom.
Iako je Satana uopšteno viđen kao negativna figura, neke grupe imaju drugačije viđenje. U teističkom satanizmu, Satana se smatra božanstvom koje se obožava ili poštuje. U Lavejovom satanizmu, Satana je simbol vrlina i slobode.[4][5]
Tokom istorije, predstava Satane je služila za demonizaciju raznih pojedinaca i društvenih grupa.[6]
Obično poznat je kao vrag ili đavo, gospodar tame, Belzebub, nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U Novom zavetu, Isus Krist ga zove knez ovoga svijeta.[7]
U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. إبليس) ili Šejtan (arap. شيطان), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada.
U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, prikazan je kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće.
Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U modernim interpretacijama (npr. filmovi) on je šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustili.
Elejn Pejgels u svojoj knjizi Poreklo Satane istražuje istorijski i društveni kontekst u kojem je nastao lik Satane, i zaključuje da je lik satane krajnje negativna predstava neprijatelja ili "drugog". Ona smatra da satanske figure su izronile iz haosa Palestine prvog veka nove ere, gde je hrišćanski pokret počeo svoj rast.[6] Upotrebljavajući Satanu da predstavimo neprijatelje mi dajemo sukobu specijalno moralno i religijsko tumačenje. Prema tom tumačenju, mi smo na Božjoj strani, a „oni" su Božji - i naši - neprijatelji.[6]
- ↑ „SATAN - JewishEncyclopedia.com”. jewishencyclopedia.com. Pristupljeno 31. 8. 2017. »Term used in the Bible with the general connotation of "adversary", being applied (1) to an enemy in war (I Kings v. 18 [A. V. 4]; xi. 14, 23, 25), from which use is developed the concept of a traitor in battle (I Sam. xxix. 4); (2) to an accuser before the judgment-seat (Ps. cix. 6); and (3) to any opponent (II Sam. xix. 23 [A. V. 22]). The word is likewise used to denote an antagonist who puts obstacles in the way, as in Num. xxii. 32, where the angel of God is described as opposing Balaam in the guise of a satan or adversary; so that the concept of Satan as a distinct being was not then known.«
- ↑ Doniger,, Wendy, ur. (1999). Merriam-Webster's encyclopedia of world religions ; Wendy Doniger, consulting editor.. Springfield, Mass.: Merriam-Webster. str. 290. ISBN 9780877790440.
- ↑ Leeming, David Adams (2005). The Oxford Companion to World Mythology. Oxford University Press. str. 347. ISBN 978-0-19-515669-0.
- ↑ Petersen, Jesper Aagaard, ur. (2009). Contemporary religious Satanism : a critical anthology. Farnham, England: Ashgate. ISBN 9780754652861.
- ↑ Warman-Stallings, Kelly (2012) (en). WHO'S ? RIGHT: Mankind, Religions & The End Times. AuthorHouse. str. 35. ISBN 9781468537390.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (elektronsko izdanje)
- ↑ Iv 12,31 i Iv 14,30
