Rijeka dubrovačka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pogled s Golubova kamena na Rijeku dubrovačku
Stara i Nova Mokošica, Rožat, Komolac i Sustjepan u Rijeci dubrovačkoj

Rijeka dubrovačka obuhvaća šire područje toka rijeke Omble, te je najveće prigradsko naseljeno područje grada Dubrovnika. Rijeka dubrovačka obuhvaća dva gradska kotara: Komolac i Mokošica. Čine ju naseljena mjesta Čajkovići, Čajkovica, Knežica, Donje Obuljeno, Gornje Obuljeno, Komolac, Mokošica, Nova Mokošica, Petrovo Selo, Pobrežje, Prijevor, Rožat, Sustjepan i Šumet.

Obale zaljeva Rijeke dubrovačke povezuje Most dr. Franja Tuđmana. Ovo područje grada Dubrovnika prema popisu stanovništva iz 2001. godine broji 8 475 stanovnika.

Povijest[uredi - уреди | uredi kôd]

S izvora na području Šumeta grad Dubrovnik se još u vrijeme Dubrovačke Republike, napajao vodom za piće. Prvi dubrovački vodovod, projektirao je i izgradio Onofrio della Cava iz Napulja, u razdoblju od 1435. do 1442. godine.

Na području Rijeke dubrovačke nalazi se veći broj ljetnikovaca iz vremena Dubrovačke Republike. Najpoznatiji od njih - Ljetnikovac Sorkočević nalazi se u Komolcu, u sklopu marine.

Zaštićeno područje[uredi - уреди | uredi kôd]

Značajni krajobraz Rijeka dubrovačka
Značajni krajobraz Rijeka dubrovačka.JPG
Lokacija Dubrovačko-neretvanska županija‎,  Hrvatska
Najbliži grad Dubrovnik
Površina 1,25 km² (0 mi² )
Osnivanje 19.12.1964. [1]
Upravitelj JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije[2]

Rijeka dubrovačka (ili Ombla) nalazi se u Dubrovačkoj županiji, (Hrvatska). Duga je oko 5 km duga i najvećim dijelom u obliku zaljeva potopljena riječna dolina sa strmim i do 600 m visokim stranama. Ovo je tipični estuarij obalnog dijela Hrvatske, dužine 5 km, a širine 200 – 300 m, sa specifičnim biološkim i ekološkim osobitostima. Zbog malih kolebanja plime i oseke pripada skupini stratificiranih estuarija i jedan je od rijetkih koji su direktno povezani s otvorenim morem.

U neposrednoj blizini samog izvora Omble nalazi se posebno vrijedan otočić obrastao trskom i šašem. Močvarno područje uz izvor Omble stanište je riječne kornjače (Mauremys rivulata), koja u ovim krajevima ima krajnju zapadnu granicu rasprostranjenosti. Također, ovo je područje i stanište velike štipavice (Belostoma niloticum), najvećeg kukca naše faune. Zbog neposredne blizine otvorenog mora, područje je mrijesta značajnih vrsta riba (lubin, ovčica, nekoliko vrsta cipola). Ovaj prostor, stavljen pod zaštitu od 19. prosinca 1964. godine, danas je znatno izmijenjen i devastiran pod utjecajem čovjeka.[3]

Prirodnim karakteristikama pridružuje se iznimno bogat kulturno – istorijski inventar starih dubrovačkih ljetnikovaca i parkova, manje ili više očuvanih spomenika kulture ladanjske tradicije što ih je dubrovačka vlastela podizala od 15. do kraja 18. stoljeća. Riječ je o izuzetnom, ali nažalost, isto tako drastično zapuštenom nasljeđu. Dubrovački ljetnikovci, kao najpoznatiji, ali i najugroženiji korpus ladanjske arhitekture samo su dio humanističkog nasljeđa, čiji korijeni leže u istorijskoj tradiciji istočnojadranske obale još od vremena Grka i Rimljana. Ljetnikovci su bili mjesta na kojima su se duboko prožimali ekonomija i kultura. U takvoj tradiciji su podizani u Rijeci Dubrovačkoj (Kaboga, Sorkočević, Restić, Gučetić..., ukupno ih ima 24!). Oni su bili ne samo arhitektonski spomenici hrvatske baštine, već i spomenici duha opšte hrvatske kulture. Njihovo današnje stanje je izuzetno loše.

Sadržaji[uredi - уреди | uredi kôd]

Pet kilometara uzvodno od ušća u Jadransko more smještena je ACI Marina Dubrovnik.

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]