Pripajanje Tibeta Kini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Karta Tibeta (crveno) i NR Kine

Pripajanje Tibeta Kini, kineska ankesija Tibeta (kineski: 中國併吞西藏), bio je proces u kojem je NR Kina 1951. preuzela kontrolu nad Tibetom, te ga priključila u svoj teritorij pretvorivši ga u svoju autonomnu regiju. Ovaj događaj uslijedio je nakon što je vlada Tibeta pokušavala steći međunarodno priznanje, povećala napore da modernizira vojsku, pregovora između Tibeta i Kine i vojnog sukoba u regiji Qamdo zapadnog Khama oktobra 1950. Još 1949. je kineski poglavar Mao Zedong najavio "oslobođenje Tibeta".[1] Suočen sa brojčano nadmoćnom vojskom Kine, slabo naseljen Tibet je odlučio spriječiti krvoproliće i prihvatiti kapitulaciju, te prihvatio novu kinesku upravu i njen sprazum sedamnaest točaka oktobra 1951.[2] Vlada Tibeta i njene društvene strukture ostale su na mjestu, iako pod vlasti Kine, sve do pobune 1959., nakon čega je Dalaj Lama pobjegao u Indiju,[3] a uz njega se odigrao egzodus dodatnih 80.000 Tibetanaca,[1] te je vlada Tibeta nakon toga raspuštena.

Ovaj čin je danas predmet raznih sporova, pošto se preispituje da li je pripajanje Tibeta Kini bio nezakonit čin aneksije po pitanju međunarodnog prava. Opći konzenzus je da su Kina i Tibet bili nezavisni prije dinastije Yuan (1271–1368), ali je priroda njihovog odnosa prije 1950-ih predmet rasprava. Kina tvrdi da je Tibet bio dio njenog teritorija od dinastije Yuan, odnosno od kada je dinastija Qing (1644–1912) završila kratkotrajnu nepalsku vladavinu (1788-1792) dijelova Tibeta 1793. Tibetanska vlada u egzilu tvrdi da je Tibet bio neovisna država sve do 1949/50.[4] Zapadni akademici iznose tri tvrdnje: da su Mongoli vladali nad Kinom i Tibetom tijekom dinastije Yuan; da je Tibet bio neovisan tijekom dinastije Ming (1368–1644); te da je Tibet bio ili pod vlasti Kine ili barem bio vazalna država Qinga. Pojedini zapadni akademici isto smatraju da je Tibet bio neovisan od c. 1912 do 1950., iako je imao iznimno ograničeno međunarodno priznanje.[5]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 "Tibet profile". BBC News. 13. 11. 2014. http://www.bbc.com/news/world-asia-pacific-17046222. 
  2. Anne-Marie Blondeau; Katia Buffetrille (2008). Authenticating Tibet: Answers to China's 100 Questions. University of California Press. str. 61. ISBN 978-0-520-24464-1. https://books.google.com/books?id=B6_FKtkYhdgC&pg=PA61. 
  3. John Bray (2000). "Tibet, democracy and the Internet bazaar". Democratization 7 (1): 157-173. doi:10.1080/13510340008403650. 
  4. "Five Point Peace Plan". The Dalai Lama. 21 September 1987. http://www.dalailama.com/messages/tibet/five-point-peace-plan. 
  5. "The Question of Tibet". Council of Foreign Relations. 5 December 2008. http://www.cfr.org/china/question-tibet/p15965#p2. "Western countries, including Britain and the United States, did not recognize Tibet as fully independent"