Vezivno tkivo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Vezivno tkivo, kao vrsta tkiva životinja, učestvuje u formiranju i održavanju oblika tela, povezuje i okružuje sve organe i čini njihovu unutrašnju potpornu mrežu. Veoma važnu komponentu ovog tkiva čini vanćelijski matriks koji povezuje ćelije i daje im potporu.

Komponente vezivnog tkiva[uredi | uredi kod]

Osnovu svih raznolikih vezivnih tkiva čine:

Glavni članak: ćelije vezivnog tkiva
  • vanćelijski matriks (ekstracelularni matriks) u kome se razlikuju:

1. fibrilarni proteini (vezivna vlakna);

2. osnovna supstanca, amorfan deo

3. tkivna tečnost, koja se u najvećem procentu sastoji od vode koja je vezana za molekule osnovne supstance.

Za razliku od epitelnih, ćelije vezivnog tkiva su manje ili više prostorno udaljene jedna od druge i između njih se nalazi velika količina vanćelijskog matriksa. Iako udaljene ove ćelije se povezuju ili direktno ili preko tkivne tečnosti koja se nalazi između njih.

Funkcije vezivnih tkiva[uredi | uredi kod]

Osnovne funkcije ovog tkiva mogu se razvrstati na:

  • potpornu i zaštitnu - obrazuju stromu i kapsule organa;
  • nutritivnu ulogu- pokrovni epiteli, s obzirom da su bez krvnih sudova, hranljive materije i kiseonik primaju iz krvnih sudova podupirućeg vezivnog tkiva;
  • metaboličku ulogu- u njima se mogu skladištiti lipidi, elektroliti i voda;
  • termoregulacionu ulogu - poseban tip vezivnog tkiva, masno tkivo, predstavlja potkožni termoizolacioni sloj;
  • odbrambenu ulogu - makrofagi i limfociti (odbrambene ćelije) su aktivni u ovom tkivu;
  • ulogu u zarastanju rana.

Klasifikacija vezivnih tkiva[uredi | uredi kod]

Vrste vezivnog tkiva

Klasifikuju se prema zastupljenosti ćelija i komponenti vanćelijskog matriksa, što određuje njihovu morfologiju i funkcije, na:

1. embrionska vezivna tkiva kojima pripadaju:

  • mezenhimsko vezivno tkivo
  • sluzno vezivno tkivo

2. adultna vezivna tkiva koja su podeljena na:

a) vezivna tkiva u užem smislu:

  • neorganizovana vezivna tkiva
  • organizovana vezivna tkiva

b) potporna vezivna tkiva:

v) vezivna tkiva sa posebnim odlikama:

Tečna vezivna tkiva[uredi | uredi kod]

Krv i limfa su ne samo jedina tečna vezivna tkiva nego istovremeno i jedina vezivna tkiva koja ne sadrže vlakna. Krv kruži unutar krvnih sudova.

Glavni članak: krv

Limfa je bezbojna tečnost, po sastavu slična krvnoj plazmi, ali za razliku od nje limfa sadrži samo leukocite. Cirkuliše kroz poseban sistem kanala – limfotok. Limfa predstavlja posrednika između krvi i tkiva:

  • preko nje do ćelija dospevaju hranljive materije, a u nju, takođe, prelaze mnogi proizvodi metabolizma koji se uzbacuju iz organizma.
Glavni članak: limfa

Krvi i limfi kičmenjaka odgovaraju hidrolimfa i hemolimfa beskičmenjaka.

Glavni članak: hemolimfa

Vlaknasto vezivno tkivo[uredi | uredi kod]

Vlaknasto vezivno tkivo čine:

  • ćelije i
  • amorfna (bez oblika) međućelijska supstanca u kojoj su raspoređena
  • mnogobrojna vezivna vlakna.

Vezivne ćelije mogu da budu različitog oblika – nepravilnog, zvezdastog, okruglog, ovalnog.

Postoje dve vrste vezivnih vlakana :

  • kolagena
  • elastična
  • retikularna.

Kolagena vlakna su čvrsta, debela, savitljiva ali relativno neelastična i jaka, dok su elastična tanja, razgranata i elastična.

Glavni članak: vezivna vlakna

U odnosu na raspored vezivnih vlakana u tkivu razlikuju se dva tipa vlaknastog vezivnog tkiva :

1. čvrsto sačinjavaju vezivna vlakna zbijena u paralelne snopiće; u zavisnosti od tipa vlakana razlikuju se:

  • kolageno u koje se ubrajaju tetive (vezuju mišiće za kosti ili mišiće međusobno ) i ligamenti (povezuju kosti) i
  • elastično čvrsto vezivno tkivo izgrađuje različite elastične organe u telu, kao što su pluća, krvni sudovi i sl.;

2. rastresito je najzastupljenije tkivo u telu kičmenjaka; nalazi se kako u organima tako i između njih, povezujući nerve, mišiće, kosti, kožu, krvne i limfne sudove; u tom tkivu se nagomilavaju masti (rezerva energije), pigmenti i leukociti.

Hrskavičavo tkivo[uredi | uredi kod]

Glavni članak: hrskavičavo tkivo

Hrskavičavo tkivo sačinjavaju:

  • krupne hrskavičave ćelije:
    • hondriociti i
    • hondrioblasti i
  • međućelijska masa u kojoj su
  • vlakna.

Koštano tkivo[uredi | uredi kod]

Glavni članak: koštano tkivo

Koštano tkivo je izgrađeno od:

  • koštanih ćelija:
    • osteoblasti,
    • osteociti i
    • osteoklasti
  • čvrste koštane mase (međućelijska supstanca).

Osteoblasti odgovaraju hondrioblastima hrskavičavog tkiva, a osteociti su zrele, diferencirane koštane ćelije. Osteoklasti razaraju koštanu masu i omogućavaju njeno neprekidno obnavljanje. Sva tri tipa ćelija učestvuju u rastu kostiju u njihovom zarastanju posle preloma.

Koštana masa se sastoji od:

Građa kosti[uredi | uredi kod]

Na površini kosti nalazi se vezivna opna – pokosnica. Ispod nje je kompaktna koštana masa koja prema unutrašnjosti kosti prelazi u sunđerastu koštanu masu. Kompaktna koštana masa prožeta je velikim brojem uzdužnih i poprečnih, međusobno povezanih kanalića. Uzdužni kanali nazivaju se Haverzovi kanali, oko njih se nalaze koncentrično raspoređene koštane ćelije, a kroz njih prolaze krvni sudovi i nervi .

Histogeneza vezivnog tkiva[uredi | uredi kod]

Ova tkiva su mezodermalnog porekla i potiču od mezenhima (embrionsko vezivno tkivo). Dao mezenhima glavenog i vratnog regiona čoveka nastaje od ektoderma, zbog čega se naziva ektomezenhim.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Šerban, Nada M. (1995.): Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Beograd: Savremena administracija
  • Mariček, Magdalena; Ćurčić, B.; Radović, I. (1996.): Specijalna zoologija, Beograd: Naučna knjiga
  • Ćurčić, B. (1990.): Razviće životinja, Beograd: Naučna knjiga
  • Popović S. (1990.): Embriologija čoveka, Beograd: Dečije novine
  • Trpinac, D. (2001.): Histologija, Beograd: Kuća štampe

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]