Organsko jedinjenje – razlika između verzija
m r2.6.4) (robot Mijenja: pl:Związki organiczne |
m r2.7.2) (robot Mijenja: be:Арганічныя рэчывы; kozmetičke promjene |
||
Red 3: | Red 3: | ||
[[Organska hemija]] se bavi proučavanjem organskih jedinjenja. [[Organska sinteza]] se bavi načinom njihovog dobijanja. |
[[Organska hemija]] se bavi proučavanjem organskih jedinjenja. [[Organska sinteza]] se bavi načinom njihovog dobijanja. |
||
==Istorijat== |
== Istorijat == |
||
==Vitalistička teorija== |
==Vitalistička teorija== |
||
Naziv organska jedinjenja je nastao u doba kada se smatralo da se jedinjenja nađena u živoj prirodi ([[biljke|biljnom]] i [[životinje|životinjskom]] svijetu) mogu nastati samo u živim organizmima pod uticajem životne sile (vis vitalis) i ta su jedinjenja nazvana organska a takvo shvatanje se nazivalo doktrina vitalizma. Ostala jedinjenja nađena u mineralnom svijetu tj. neživoj prirodi su nazvana neorganska. |
Naziv organska jedinjenja je nastao u doba kada se smatralo da se jedinjenja nađena u živoj prirodi ([[biljke|biljnom]] i [[životinje|životinjskom]] svijetu) mogu nastati samo u živim organizmima pod uticajem životne sile (vis vitalis) i ta su jedinjenja nazvana organska a takvo shvatanje se nazivalo doktrina vitalizma. Ostala jedinjenja nađena u mineralnom svijetu tj. neživoj prirodi su nazvana neorganska. |
||
Red 13: | Red 13: | ||
Nakon Velerove sinteze slijedili su i drugi [[eksperiment]]i u kojima su dobijene i druge organske supstance. |
Nakon Velerove sinteze slijedili su i drugi [[eksperiment]]i u kojima su dobijene i druge organske supstance. |
||
==Moderna klasifikacija== |
== Moderna klasifikacija == |
||
I nakon što je osporena vitalistička teorija, zadržana je podjela na organska i neorganska jedinjenja. Iz godine u godinu broj sintetizovanih ugljenikovih jedinjenja se povećavao, neka od njih nisu bila nađena u prirodi a imala su osobine slične ostalim do tada poznatim organskim jedinjenjima. S obzirom na sve veći broj sintetizovanih ugljenikovih jedinjenja, radi lakšeg proučavanja je podjela hemijskih jedinjenja na organska i neorganska je zadržana ali joj je dat novi smisao : organska jedinjenja su jedinjenja ugljenika, a jedinjenja svih ostalih elemenata su neorganska jedinjenja. |
I nakon što je osporena vitalistička teorija, zadržana je podjela na organska i neorganska jedinjenja. Iz godine u godinu broj sintetizovanih ugljenikovih jedinjenja se povećavao, neka od njih nisu bila nađena u prirodi a imala su osobine slične ostalim do tada poznatim organskim jedinjenjima. S obzirom na sve veći broj sintetizovanih ugljenikovih jedinjenja, radi lakšeg proučavanja je podjela hemijskih jedinjenja na organska i neorganska je zadržana ali joj je dat novi smisao : organska jedinjenja su jedinjenja ugljenika, a jedinjenja svih ostalih elemenata su neorganska jedinjenja. |
||
Mnoga danas poznata organska jedinjenja nemaju veze nemaju puno veze sa jedinjenjima nađenim u živim organizmima. |
Mnoga danas poznata organska jedinjenja nemaju veze nemaju puno veze sa jedinjenjima nađenim u živim organizmima. |
||
==Klasifikacija== |
== Klasifikacija == |
||
Organska jedinjenja mogu biti klasifikovana na razne načine. Prema strukturi ugljenikovog niza (skeleta) organska jedinjenja su podijeljena u dvije velike grupe: aciklična jedinjenja ([[atom]]i ugljenika grade otvoren niz) i ciklična (atomi ugljenika grade prsten). |
Organska jedinjenja mogu biti klasifikovana na razne načine. Prema strukturi ugljenikovog niza (skeleta) organska jedinjenja su podijeljena u dvije velike grupe: aciklična jedinjenja ([[atom]]i ugljenika grade otvoren niz) i ciklična (atomi ugljenika grade prsten). |
||
Ciklična jedinjenja se dijele na karbociklična (prsten je izgrađen samo od C-atoma) i [[heterociklična jedinjenja|heterociklična]] (prsten je izgrađen iz C-atoma i jednog ili više heteroatoma, a najčešće [[azot]]a,[[kiseonik]]a ili [[sumpor]]a). |
Ciklična jedinjenja se dijele na karbociklična (prsten je izgrađen samo od C-atoma) i [[heterociklična jedinjenja|heterociklična]] (prsten je izgrađen iz C-atoma i jednog ili više heteroatoma, a najčešće [[azot]]a,[[kiseonik]]a ili [[sumpor]]a). |
||
Red 28: | Red 28: | ||
Takođe se mogu podijeliti po veličini molekula na male molekule i [[polimer]]e. |
Takođe se mogu podijeliti po veličini molekula na male molekule i [[polimer]]e. |
||
==Prirodna jedinjenja== |
== Prirodna jedinjenja == |
||
Prirodna jedinjenja se odnose na ona koja su proizvedena u biljkama ili životinjama. Mnoga od njih se i dalje ekstrakuju iz prirodnih izvora zato što bi bilo preskupo da se proizvode vještački. Primjeri ovih jedinjenja su većina [[ugljeni hidrati|šećera]], neki [[alkaloid]]i i [[terpenoid]]i, određeni hranljivi sastojci kao što je [[vitamin B12|vitamin B<sub>12</sub>]], i u opštem slučaju prirodna jedinjenja sa velikim ili [[stereoizomer]]no komplikovanim [[molekul]]ima koja se nalaze u značajnijim koncentracijama u živim organizmima. |
Prirodna jedinjenja se odnose na ona koja su proizvedena u biljkama ili životinjama. Mnoga od njih se i dalje ekstrakuju iz prirodnih izvora zato što bi bilo preskupo da se proizvode vještački. Primjeri ovih jedinjenja su većina [[ugljeni hidrati|šećera]], neki [[alkaloid]]i i [[terpenoid]]i, određeni hranljivi sastojci kao što je [[vitamin B12|vitamin B<sub>12</sub>]], i u opštem slučaju prirodna jedinjenja sa velikim ili [[stereoizomer]]no komplikovanim [[molekul]]ima koja se nalaze u značajnijim koncentracijama u živim organizmima. |
||
Druga jedinjenja koja su značajna u [[biohemija|biohemiji]] su [[antigen]]i, [[ugljeni hidrati]], [[enzim]]i, [[hormoni]],[[lipidi]] i [[masne kiseline]], [[neurotransmiteri]], [[nukleinske kiseline]], [[protein]]i, [[peptid]]i i [[aminokiseline]], [[lektini]], [[vitamini]] i jestive masti i ulja. |
Druga jedinjenja koja su značajna u [[biohemija|biohemiji]] su [[antigen]]i, [[ugljeni hidrati]], [[enzim]]i, [[hormoni]],[[lipidi]] i [[masne kiseline]], [[neurotransmiteri]], [[nukleinske kiseline]], [[protein]]i, [[peptid]]i i [[aminokiseline]], [[lektini]], [[vitamini]] i jestive masti i ulja. |
||
==Sintetička jedinjenja== |
== Sintetička jedinjenja == |
||
Sintetička jedinjenja se odnose na jedinjenja koja se dobijaju u laboratoriji reakcijom između drugih jedinjenja. Mogu biti jedinjenja koja su već nađena u biljkama ili životinjama ili ona jedinjenja koja se ne nalaze u prirodi. |
Sintetička jedinjenja se odnose na jedinjenja koja se dobijaju u laboratoriji reakcijom između drugih jedinjenja. Mogu biti jedinjenja koja su već nađena u biljkama ili životinjama ili ona jedinjenja koja se ne nalaze u prirodi. |
||
Red 40: | Red 40: | ||
== Vidi јoš == |
== Vidi јoš == |
||
*[[Organska hemija]] |
* [[Organska hemija]] |
||
Red 47: | Red 47: | ||
{{reflist|2}} |
{{reflist|2}} |
||
⚫ | |||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Organska jedinjenja]] |
||
⚫ | |||
[[ar:مركب عضوي]] |
[[ar:مركب عضوي]] |
||
[[az:Üzvi maddələr]] |
[[az:Üzvi maddələr]] |
||
[[be:Арганічныя |
[[be:Арганічныя рэчывы]] |
||
[[bg:Органично съединение]] |
[[bg:Органично съединение]] |
||
[[bn:জৈব যৌগ]] |
[[bn:জৈব যৌগ]] |
Verzija na datum 21 juli 2011 u 07:40
Organska jedinjenja su jedinjenja koja sadrže ugljenik, a sva druga jedinjenja spadaju u neorganska jedinjenja. Izuzetak predstavljaju ugljen monoksid, ugljen dioksid, ugljena kiselina i njene soli karbonati, cijanidi, metalni karbonili (koji spadaju u koordinacione komplekse) i alotropske modifikacije ugljenika kao što je dijamant i grafit koji se ubrajaju u neorganska jedinjenja. Organska jedinjenja nisu samo jedinjenja koja se nalaze u živom svijetu, nego su mnoga od njih sintetizovana i vještački u laboratoriji a ne nalaze se u živim organizmima.
Organska hemija se bavi proučavanjem organskih jedinjenja. Organska sinteza se bavi načinom njihovog dobijanja.
Istorijat
Vitalistička teorija
Naziv organska jedinjenja je nastao u doba kada se smatralo da se jedinjenja nađena u živoj prirodi (biljnom i životinjskom svijetu) mogu nastati samo u živim organizmima pod uticajem životne sile (vis vitalis) i ta su jedinjenja nazvana organska a takvo shvatanje se nazivalo doktrina vitalizma. Ostala jedinjenja nađena u mineralnom svijetu tj. neživoj prirodi su nazvana neorganska.
Njemački hemičar Fridrih Veler je sasvim slučajno 1828. godine kada je isparavanjem vodenog rastvora amonijum-cijanata dobio supstancu koju je uspješno identifikovao kao ureu. Urea je jedinjenje koje je i tada bilo poznato i izolovano je iz mokraće životinja, a danas je poznata kao značajan krajnji produkt metabolizma sisara. Velerovom sintezom srušen je postulat da je nemoguće dobiti organsko jedinjenje iz neorganskih prekursora.
Ovo otkriće predstavljalo je prekretnicu u razvoju organske hemije koje je dovelo do njene velike ekspanzije. Nakon Velerove sinteze slijedili su i drugi eksperimenti u kojima su dobijene i druge organske supstance.
Moderna klasifikacija
I nakon što je osporena vitalistička teorija, zadržana je podjela na organska i neorganska jedinjenja. Iz godine u godinu broj sintetizovanih ugljenikovih jedinjenja se povećavao, neka od njih nisu bila nađena u prirodi a imala su osobine slične ostalim do tada poznatim organskim jedinjenjima. S obzirom na sve veći broj sintetizovanih ugljenikovih jedinjenja, radi lakšeg proučavanja je podjela hemijskih jedinjenja na organska i neorganska je zadržana ali joj je dat novi smisao : organska jedinjenja su jedinjenja ugljenika, a jedinjenja svih ostalih elemenata su neorganska jedinjenja. Mnoga danas poznata organska jedinjenja nemaju veze nemaju puno veze sa jedinjenjima nađenim u živim organizmima.
Klasifikacija
Organska jedinjenja mogu biti klasifikovana na razne načine. Prema strukturi ugljenikovog niza (skeleta) organska jedinjenja su podijeljena u dvije velike grupe: aciklična jedinjenja (atomi ugljenika grade otvoren niz) i ciklična (atomi ugljenika grade prsten). Ciklična jedinjenja se dijele na karbociklična (prsten je izgrađen samo od C-atoma) i heterociklična (prsten je izgrađen iz C-atoma i jednog ili više heteroatoma, a najčešće azota,kiseonika ili sumpora).
Karbociklična jedinjenja se dalje mogu podijeliti na aliciklična (po hemijskim osobinama slična acikličnim jedinjenjima) i aromatična jedinjenja (jedinjenja koja pokazuju specifične hemijske osobine, različite od acikličnih jedinjenja).
Dalja podjela se vrši prema funkcionalnoj grupi.
Drugi kriterijum za podjelu može biti na jedinjenja koja su nađena u prirodi ili su dobijena vještački. Takođe se mogu podijeliti po veličini molekula na male molekule i polimere.
Prirodna jedinjenja
Prirodna jedinjenja se odnose na ona koja su proizvedena u biljkama ili životinjama. Mnoga od njih se i dalje ekstrakuju iz prirodnih izvora zato što bi bilo preskupo da se proizvode vještački. Primjeri ovih jedinjenja su većina šećera, neki alkaloidi i terpenoidi, određeni hranljivi sastojci kao što je vitamin B12, i u opštem slučaju prirodna jedinjenja sa velikim ili stereoizomerno komplikovanim molekulima koja se nalaze u značajnijim koncentracijama u živim organizmima.
Druga jedinjenja koja su značajna u biohemiji su antigeni, ugljeni hidrati, enzimi, hormoni,lipidi i masne kiseline, neurotransmiteri, nukleinske kiseline, proteini, peptidi i aminokiseline, lektini, vitamini i jestive masti i ulja.
Sintetička jedinjenja
Sintetička jedinjenja se odnose na jedinjenja koja se dobijaju u laboratoriji reakcijom između drugih jedinjenja. Mogu biti jedinjenja koja su već nađena u biljkama ili životinjama ili ona jedinjenja koja se ne nalaze u prirodi.
Većina polimera (u koje spadaju i razne plastike i gume) su organska jedinjenja.
Vidi јoš