Anglikanska zajednica – razlika između verzija
m robot Dodaje: pnb:چرچ آف انگلینڈ |
m robot Mijenja: th:คริสตจักรแห่งอังกฤษ |
||
Red 62: | Red 62: | ||
[[sv:Engelska kyrkan]] |
[[sv:Engelska kyrkan]] |
||
[[ta:இங்கிலாந்து திருச்சபை]] |
[[ta:இங்கிலாந்து திருச்சபை]] |
||
[[th:คริสตจักรแห่งอังกฤษ]] |
|||
[[th:นิกายเชิร์ชออฟอิงแลนด์]] |
|||
[[tr:İngiltere Kilisesi]] |
[[tr:İngiltere Kilisesi]] |
||
[[uk:Англіканська церква]] |
[[uk:Англіканська церква]] |
Verzija na datum 17 oktobar 2010 u 18:16
Anglikanstvo (od francuskog Angles – Engleski) je narod i Crkva koji poštuju religijske tradicije Engleske hrišćanske Crkve (en: Church of England). U svetu ih ima oko 70 miliona, najviše u Engleskoj (26 miliona), Nigeriji (17,5), Ugandi (8), Sudanu (5), Australiji (3,8). Počasno sedište Crkve je u Kanterberiju u Engleskoj. Biskup Kanterberija se smatra za “prvog među jednakima”. Britanska kraljevska kuća je ceremonijalni “vrhovni guverner” i ima ingerencije u administraciji crkve, ali samo u Britaniji.
Dok mnogi članovi ove Crkve sebe smatraju Protestantima, ona sebe smatra katoličkom, t.j. sveopštom, naglašavajuđi svoj kontinuitet sa prošlošću. Crkvena služba je slična Rimo-katoličkoj, ali je kroz istoriju ova Crkva bila blisko povezana sa Protestantskom reformacijom. Za razliku od drugih protestantskih crkava, a slično Rimo-katoličkoj i Pravoslavnoj, Anglikanci smatraju da njihov crkveni autoritet potiče nasleđem od prvih sledbenika Isusa Hrista.
Istorijski, Anglikanska crkva je nastala kada je Henri VIII, u potrazi za muškim naslednikom, odlučio da se razvede od Izabele Aragonske i pri tome prekinuo sve veze sa Rimom. On se proglasio glavom Engleske Crkve 1534, raspustio je sve manastire i konfiskovao njihovu imovinu. Kasniji vladari dinastija Tjudor i Stjuart su pokušavali da uspostave slobodu veroispovesti, tako da verskih sukoba nije bilo mnogo. Puritanci su predstavljali ekstremno krilo protestantizma u Engleskoj, dok su se na drugom kraju spektra nalazili Rimo-katolici. Anglikanstvo je bilo negde između.
U Škotskoj i SAD-u ova Crkva je poznata kao Episkopska ili Episkopalna (od latinskog: Episcopus – biskup, vladika). Postoje tri vrste sveštenika: propovednik, sveštenik i biskup. Celibat se ne zahteva od sveštenika, a žene u principu mogu da obavljaju sve crkvene funkcije, što opet zavisi od stava lokalne Crkve. U 19. veku su se pojavili monasi i monahinje u Anglikanskoj Crkvi. Oni se uglavnom bave humanitarnim radom. Danas ih ima najviše u Melaneziji.
Kao izvor crkvrnog autoriteta Anglikanci priznaju Bibliju, neke crkvene spise, crkvenu tradiciju i zdrav rezon. Među ova 3 izvora, primat se daje Bibliji. Do spasenja se po njima stiže kroz Božiju milost, a ona je dostižna za one koji veruju.
Anglikanska crkva se posljednjih godina našla pod prijetnjom raskola, zbog toga što su u Britaniji i SAD za biskupe postavljeni homoseksualci, čemu se žestoko protive konzervativne anglikanske zajednice u Africi i drugim dijelovima svijeta.