Ironija – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Fix |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 3: | Red 3: | ||
Ironija je forma [[crni humor|crnog humora]] (vidi [[humor]]). Od ironije su jači [[sarkazam]] i [[groteska]]. |
Ironija je forma [[crni humor|crnog humora]] (vidi [[humor]]). Od ironije su jači [[sarkazam]] i [[groteska]]. |
||
==Primjeri ironije== |
== Primjeri ironije == |
||
<br> |
<br /> |
||
* Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u [[drama|dramskom]] komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike. |
* Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u [[drama|dramskom]] komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike. |
||
Red 17: | Red 17: | ||
:''Na lijepo mjesto zaveo me put!'' ([[Antun Gustav Matoš]], „[[1909]].”) |
:''Na lijepo mjesto zaveo me put!'' ([[Antun Gustav Matoš]], „[[1909]].”) |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Figure misli]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Kultura]] |
||
{{Link FA|lv}} |
{{Link FA|lv}} |
Verzija na datum 23 juni 2014 u 10:55
Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia = hinjeno ignoriranje) jezični je izraz i figura u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju izraza, upotrijebljenih riječi.
Ironija je forma crnog humora (vidi humor). Od ironije su jači sarkazam i groteska.
Primjeri ironije
- Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u dramskom komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike.
- Osim u govoru, ponekad se spominje i ironija života (npr. Ludwig van Beethoven izgubio je sluh).
- Ironija u svakodnevnome govoru:
- A baš si krasan prijatelj.
- Sve si uspio uništiti! Prekrasno!
- Ma baš je pametna.
- Ironija kao stilsko sredstvo u poeziji:
- Na lijepo mjesto zaveo me put! (Antun Gustav Matoš, „1909.”)