Irena Kolesar – razlika između verzija
m Fix |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 18: | Red 18: | ||
[[Vjekoslav Afrić]] povjerio joj je [[1947.]] glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu [[Slavica (1946)|Slavica]]. Ta uloga, napravila je od ''Irene Kolesar'' pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledaoca u [[FNRJ|Jugoslaviji]].<ref name="nacional.hr">[http://www.nacional.hr/clanak/11690/kako-se-irena-kolesar-proslavila-8216slavicom8217-i-upropastila-filmsku-karijeru Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila ''Slavicom'' i upropastila filmsku karijeru, Objavljeno u Nacionalu br. 356, 2002-09-11]</ref> |
[[Vjekoslav Afrić]] povjerio joj je [[1947.]] glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu [[Slavica (1946)|Slavica]]. Ta uloga, napravila je od ''Irene Kolesar'' pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledaoca u [[FNRJ|Jugoslaviji]].<ref name="nacional.hr">[http://www.nacional.hr/clanak/11690/kako-se-irena-kolesar-proslavila-8216slavicom8217-i-upropastila-filmsku-karijeru Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila ''Slavicom'' i upropastila filmsku karijeru, Objavljeno u Nacionalu br. 356, 2002-09-11]</ref> |
||
Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima ( ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene role ( Laura u Williamsovoj |
Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima ( ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene role ( Laura u Williamsovoj „Staklenoj menažeriji“, Hedviga u Ibsenovoj »Divljoj patci« u režiji [[Branko Gavella|Branka Gavelle]]). Irena se dopala [[Bojan Stupica|Bojanu Stupici]], tadašnjem velikom magu jugoslavenskog teatra koji ju je nagovorio da prijeđe u njegovo ''Jugoslovensko dramsko pozorište'', [[Beograd]] [[1953.]] Prva uloga koju joj je povjerio bila je Julija u Shakespeareovoj tragediji »Romeo i Julija«. |
||
U ''Jugoslovenskom dramskom pozorištu'' Irena je radila |
U ''Jugoslovenskom dramskom pozorištu'' Irena je radila 20 godina sve do [[1973.]] U tom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga, među kojima valja spomenuti; Ofeliju i Gertrudu u «[[Hamlet]]u» , Noru u [[Henrik Ibsen|Ibsenovoj]] »Lutkinoj kući«. U to vrijeme 15 puta za redom igrala je Ofeliju iz „Hamleta“, u režiji [[Marko Fotez|Marka Foteza]] na [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkim ljetnim igrama]]. |
||
Od [[1973.]] Irena je u mirovini, nakon toga |
Od [[1973.]] Irena je u mirovini, nakon toga vratila se u [[Zagreb]], i radila još neko |
||
vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po Zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima). |
vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po Zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima). |
||
* [[1981.]] godine na [[Festival igranog filma u Puli|Filmskom festivalu u Puli]] nagrađena je [[Velika Zlatna Arena|Zlatnom arenom]] za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu. |
* [[1981.]] godine na [[Festival igranog filma u Puli|Filmskom festivalu u Puli]] nagrađena je [[Velika Zlatna Arena|Zlatnom arenom]] za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu. |
||
Red 27: | Red 27: | ||
Unatoč činjenice da je bila zvijezda [[Socijalizam|socijalističke]] [[SFR Jugoslavija|Jugoslavije]], to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka.<ref name="nacional.hr"/> Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheim) [[3. rujna]] [[2002.]] u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu. |
Unatoč činjenice da je bila zvijezda [[Socijalizam|socijalističke]] [[SFR Jugoslavija|Jugoslavije]], to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka.<ref name="nacional.hr"/> Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheim) [[3. rujna]] [[2002.]] u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu. |
||
==Karijera== |
== Karijera == |
||
====Film==== |
==== Film ==== |
||
{| class="wikitable" border="1" style="text-align:center; width:90%;" |
{| class="wikitable" border="1" style="text-align:center; width:90%;" |
||
|- |
|- |
||
Red 48: | Red 48: | ||
|} |
|} |
||
====Televizijske serije i drame==== |
==== Televizijske serije i drame ==== |
||
{| class="wikitable" border="1" style="text-align:center; width:90%;" |
{| class="wikitable" border="1" style="text-align:center; width:90%;" |
||
|- |
|- |
||
Red 77: | Red 77: | ||
|1960. || Spletka i ljubav || TV drama || |
|1960. || Spletka i ljubav || TV drama || |
||
|} |
|} |
||
==Izvori== |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
Red 83: | Red 83: | ||
* [http://www.nacional.hr/clanak/11690/kako-se-irena-kolesar-proslavila-8216slavicom8217-i-upropastila-filmsku-karijeru Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila ‘Slavicom’ i upropastila filmsku karijeru, Portal Nacional] |
* [http://www.nacional.hr/clanak/11690/kako-se-irena-kolesar-proslavila-8216slavicom8217-i-upropastila-filmsku-karijeru Nenad Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila ‘Slavicom’ i upropastila filmsku karijeru, Portal Nacional] |
||
* [http://www.vjesnik.com/html/2002/09/08/Clanak.asp?r=kul&c=5 O Ireni Kolesar na portalu Vjesnik on line] |
* [http://www.vjesnik.com/html/2002/09/08/Clanak.asp?r=kul&c=5 O Ireni Kolesar na portalu Vjesnik on line] |
||
* |
* [http://www.film.hr/bazafilm_ljud.php?ljud_id=2618 O Ireni Kolesar na portalu Film.hr] |
||
* [http://www.imdb.com/name/nm0464027/ O Ireni Kolesar na portalu Imdb] |
* [http://www.imdb.com/name/nm0464027/ O Ireni Kolesar na portalu Imdb] |
||
Verzija na datum 23 juni 2014 u 10:52
Irena Kolesar | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | 22. studenog 1925. Slavonski Brod |
Smrt | 3. rujna 2002. Zagreb |
Supružnik | Šime Šimatović |
Opus | |
Djelatni period | 1942-1982 |
Irena Kolesar (Slavonski Brod, 22. studenog 1925. - Zagreb, 3. rujna 2002.), hrvatska filmska i kazališna glumica.
Životopis
Irena Kolesar je kći obućara Mije-Miška Kolesara (Rusina), i domaćice Rozalije Strumberger, podrijetlom Njemice. 1935. godine obitelj Kolesar, preselila se iz Slavonskog Broda u Zagreb, gdje je njen otac otvorio obrt u Ilici, nedaleko tadašnjeg kina «Jadran». Irena je tada imala devet godina, sa nepunih 17 godina otišla je u partizane (1943) i postala borac Trinaeste proleterske brigade - Rade Končar. Glumac Joža Gregorin uključio ju je u kazališnu družinu te brigade, a nakon toga postala je članica Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. U kazalištu se upoznala s glumcem Šimom Šimatovićem s kojim se vjenčala u lipnju 1944, za vrijeme «Kongresa kulturnih radnika u Topuskom».
Nakon oslobođenja vratila se u Zagreb 1945, gde je primljena u dramski ansambl Hrvatskog narodnog kazališta.
Vjekoslav Afrić povjerio joj je 1947. glavnu ulogu mlade neustrašive partizanke s mora u prvom poslijeratnom cjelovečernjem igranom filmu Slavica. Ta uloga, napravila je od Irene Kolesar pravu zvijezdu novorođene države. Slavicu je gledalo oko dva milijuna gledaoca u Jugoslaviji.[1]
Irena Kolesar je uz rad na prvim domaćim filmovima ( ukupno 7), radila i u svojoj matičnoj kući gdje je ostvarila brojne zapažene role ( Laura u Williamsovoj „Staklenoj menažeriji“, Hedviga u Ibsenovoj »Divljoj patci« u režiji Branka Gavelle). Irena se dopala Bojanu Stupici, tadašnjem velikom magu jugoslavenskog teatra koji ju je nagovorio da prijeđe u njegovo Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd 1953. Prva uloga koju joj je povjerio bila je Julija u Shakespeareovoj tragediji »Romeo i Julija«. U Jugoslovenskom dramskom pozorištu Irena je radila 20 godina sve do 1973. U tom razdoblju ostvarila je veliki broj zapaženih uloga, među kojima valja spomenuti; Ofeliju i Gertrudu u «Hamletu» , Noru u Ibsenovoj »Lutkinoj kući«. U to vrijeme 15 puta za redom igrala je Ofeliju iz „Hamleta“, u režiji Marka Foteza na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Od 1973. Irena je u mirovini, nakon toga vratila se u Zagreb, i radila još neko vrijeme honorarno nastupajući na televiziji i po Zagrebačkim kazalištima (Žar ptica, Teatar u gostima).
- 1981. godine na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.
Unatoč činjenice da je bila zvijezda socijalističke Jugoslavije, to se nije odrazilo na njeno materijalno stanje, - kraj života dočekala je u više nego skromnim uvjetima sa svega 1200 kuna mirovine i 300 kuna boračkog dodatka.[1] Umrla je nakon duge i teške bolesti (Alzheim) 3. rujna 2002. u staračkom domu „Ksaver“ u Zagrebu.
Karijera
Film
Godina | Naslov filma | Uloga |
---|---|---|
1961. | Ne diraj u sreću | |
1957. | Vrnil se bom | |
1956. | Poslednji kolosek | |
1953. | Kameni horizonti | Mala |
1950. | Plavi 9 | Nena |
1948. | Besmrtna mladost | Zorica |
1947. | Slavica | Slavica |
Televizijske serije i drame
Godina | Naslov djela | Vrsta djela | Uloga |
---|---|---|---|
1982. | Nepokoreni grad | TV serija | Teta Lenka (2 epizode) |
1981. | Ujka Vanja | TV drama | Marina |
1972. | Nikola Tesla | TV serija | Margaret |
1972. | Klupa u Jurjevskoj | TV serija | Nuša (5 epizoda) |
1972. | Dragi Antoan | TV drama | |
1972. | Lica | TV drama | |
1971. | Kapetan iz Kepenika | TV drama | |
1968. | Ne igraj se ljubavlju | TV drama | |
1967. | Nikad se ne zna | TV drama | |
1963. | Inkognito | TV drama | |
1961. | Hedda Gabler | TV drama | |
1960. | Spletka i ljubav | TV drama |